Čin 2, Scena 18: ANĐA zatim MARICA i PREĐAŠNJI
ANĐA (pojavi se usplahirena na vratima): Čoveče! Ako si muž, ako si otac i ako si vlast, a ti pomaži!
KAPETAN: Ama kakav je to lom?
ANĐA: Porazbija ti ćerka sve po kući!
KAPETAN: Gle, razbojnika! Zar malo što nam svima ovde okači repove, nego sad još i kuću razbija! Gde je ona?
MARICA (dolazi i prilazi pravo ocu): Evo me! (Spazi Đoku, pa mu poleti). Đoko, slatki Đoko!
KAPETAN (iznenađen): Šta-a-a-a? Đoka?!!
ANĐA (takođe iznenađena): To… Đoka?!!
MARICA: Jeste, jeste, to je Đoka.
KAPETAN (miriše Đoku): Bog i duša, on je! Miriše na promincle.
ANĐA (još nikako ne može da dođe k sebi): Ama onaj Đoka?
KAPETAN: Pa onaj de, što se buniš!
MARICA: Jeste, onaj Đoka. Ja sam ti kazala, majka, da će on doći i, evo, došao je. Išla sam i u kafanu, tražila sam ga.
KAPETAN: Ko išao?
MARICA: Ja!
KAPETAN: Pa šta imaš ti da ideš kad nisi određena da ga hvataš?
MARICA: Tako, išla sam i čula da je uhapšen.
KAPETAN: E dobro, čula si i sad si ga videla, a sad, ’ajd tamo u sobu da mi nastavimo svoj posao.
MARICA: Ne, ja neću da se odvojim od njega. Ja ću ga ovde, pred celim svetom, zagrliti, pa ne možete da me odvojite. (Zagrli čvrsto Đoku).
VIĆA (drekne): Molim, ja protestujem! Ovo je kancelarija, ovo je zvanični izviđaj, ovo je državno nadleštvo; i ja protestujem da se u državnom nadleštvu privatna lica grle i ljube.
KAPETAN: Ama čekaj de, pa ti! Šta si zaurlao?
VIĆA: Molim da se zapiše u protokol istrage da se ovde, u kancelariji, privatna lica ljube i grle pred očima vlasti.
KAPETAN: Ama pusti mene prvo da prečistim račune!
VIĆA (besan): Ja protestujem u ime državnog morala i ja, u ime države, izjavljujem da ovo ne mogu da gledam svojim očima. Ja nisam dužan u zvaničnoj dužnosti da gledam ljubljenje i grljenje u državnom nadleštvu i izjavljujem da smatram to kao uvredu u zvaničnoj dužnosti. Izvol’te vi sami nastaviti istragu! (Ščepa kapu i naglo ode).