Čin 1, Scena 2: GOSPODIN VIĆA, PREĐAŠNJI
VIĆA (dolazi iz kancelarije sa telegramom u ruci): Dobar dan želim!
JEROTIJE: A ti si, gospodin-Vićo. Baš sad nešto o tebi govorimo.
VIĆA: Telegram, znate, pa rekoh…
JEROTIJE: Iz okruga?…
VIĆA: Nije, iz ministarstva.
JEROTIJE (sa većom pažnjom): Iz ministarstva? Šta je?
VIĆA: Šifra.
JEROTIJE: Šifra? Poverljivo?
VIĆA: Vrlo poverljivo.
JEROTIJE: Anđo, skloni se ti! Znaš, poverljive stvari nisu za žene.
ANĐA: Znam de, razumem ja to! (Polazi).
JEROTIJE: A je l’ ponese ono pismo? (Spazi ga u njenoj ruci). Pa ovaj, natrljaj joj nos i kaži da ja to ne trpim. Neka ne čeka da ja…
ANĐA (ode).