Poglavlje 10: Bitka kod Nikopolja
(36.) Kada je (ovo) čuo zapadni vladalac (Sigismund), zvani kralj, sa svom vojskom svojom prelazi Dunav i napada Nikopolj. A ovaj (Bajazid) brzo ostavivši deo Carskoga grada, zvanu Galatu, pođe kao rasplamteli oganj ovima u susret. Ovaj kralj (Sigismund) imao je pod sobom Ugre i prvo se nazivao nemački (car); Sarmate1, Germane i Ugre i ostale u pomoć skupivši, beše došao sa velikim i neiskazanim mnoštvom. Pri sudaru prvo suzbiše zapadni carevu vojsku veoma jako, i opet gromonarečeni onaj (tj. Bajazid) pred celom vojskom napred potekavši, suzbi mnogim moljenjem i ovakvim učenjem, govoreći: „A gde ćemo pobeći od ruku ovih? Ako nas sada sasvim pobedi, bićemo predani na oštricu mača, kao oni malo pre nama, a deca i žene vaše (biće) u njihovim rukama, kao i njihove u rukama vašima. Nije li bolje nama odjednom sada ili umreti ili pobedu odneti nad njima? Jer ako sada pobedimo, nasitiću vas mnogim i neizrečenim blagom njihove zemlje.“ I tako opet dobivši snage i vrativši se, pobediše. I jedne posekoše, a druge u Dunavu i svojim konjima zajedno potopiše, a neki u lađama sa njihovim kraljem pobegoše u carstvujući grad (Carigrad), i odatle lađama po ostrvima spasoše se u svoje krajeve. Ismailjćani tu uzeše neiskazanu množinu bogatstva.
Napomene
- Sarmati, stari baltički narod koji se docnije pretopio sa Slovenima.