Poglavlje 3: Genealogija Nemanjića
(12.) Treba za već napred rečeno tražiti uzročni koren, da otuda vidimo ko su i otkuda su i kojih su grana koreni, i kako je procvetavši u naše rodove vladao, i ko je ispravitelj napred rečenih (stvari) po (primeru) ravnoapostolnoga Save i istoimeni i istoimenima najistoimenitiji. Jer sada se treba dotaći trećega stepena, (i preći) od zemlje ka onima koji je obrađuju, i od onih koji je obrađuju ka onome koji je dostojno vladao. Jer ovaj osnov i položismo, kao od ropstva ka najamništvu, a od najamništva ka sinovstvu.
(13.) Sada, dakle, molim vas sve da mi ovde obratite sluh ka slušanju, ne onome koji govori, no onome koji čini ono što niko ne može činiti, i onome koji sastavlja ne slično, jer ovu zemlju ne ukrasismo mi rečima, ni žitelji koji su na njoj — jer od bezdne kaplju u vazduh bacismo — no Bog, koji od početka dela i ukrašava. Zato se, dakle, navozimo na ovu pučinu da označimo uzrok premudrih i opširnih (stvari). Treba znati, kao što se ova (zemlja) ukrašava više od sviju drugih i prevazilazi druge, tako isto i žitelji koji su na njoj, jevanđelske i anđelske reči delima su izvršili. A još viši i izvanredniji je bio neki božastveni promisao o ovome mužu (tj. despotu Stefanu), koji od početka čuva od roda u rod svoja obećanja onima koji se boje njegova imena. I kao što je Avram po obećanju počekao 430 godina, a još 40 da njegovo seme nasledi zemlju obećanu, i kao što reč kaže: „Položi Bog strah i trepet Adamov na sve zverove zemaljske“, i lavovi, osetivši neposlušnost Adamovu, počeše jesti ljude, a Danila poznavši da je po poslušnosti Adam, (osetiše) strah Adamov od ovoga, i primiše (ovoga) više nego Adama, jer je seme poslušnosti. Takođe i blagočastivoga cara Konstantina ravnoapostolnoga srodstva i plod od njegova roditelja, opet na kraju sačuva se grana da ispuni carsko i apostolsko delo, i da u izabranima svrši najizabranije, i dođe vreme da ovo stado pozna i poželi dostoljepna gospodina.
(14.) Prelazimo na rodoslov. Beše Konsta1 (tj. Konstancije Chlorus) veliki, zvani zeleni, otac velikoga Konstantina, Muž po svemu najkrotkiji, ljubeći blagočašće. Zato hrišćane primaše, carstvujući u Vretaniji2 u one godine kada Dioklecijan i Maksimijan Erkulije, pošto su pobili mnoge desetine tisuća hrišćana, ostaviše carstvo i behu u prostom životu, a Maksimijan se na istoku održa, a u njega mučitelja Konstantin Veliki beše u taoštvu. A Maksencije u samom velikom Rimu carevaše.
(15.) Veliki Konsta rodi tri sina: Konstantina, Konstantija i Konstu i kćer Konstantiju, koju veliki Konstantin dade Likiniju za ženu, kome grčki deo carstva odeli, jer slušaše o mučiteljskom rušenju i činjaše neprijateljstva. A ovaj Likinije beše dalmatijski gospodin, rodom Srbin3, i rodi od Konstantije sina Bela-Uroša, a Bela-Uroš rodi Tehomila, a Tehomil rodi svetoga Simeona, a sveti Simeon rodi sa supružnicom tri sina: Stefana, prvovenčanoga kralja, i Vukana, velikoga kneza, i Rastka, posle narečenoga Savu, prvoga arhiepiskopa srpskoga. Ovaj venča brata svoga Stefana na kraljevstvo. A Stefan kralj rodi četiri sina: Radoslava, Vladislava, Stefana i Predislava. I Stefan, dakle, bi narečen Uroš, po svome pradedu, i to je: rapavi kralj. A ovaj rodi dva sina: Stefana i Milutina, banjskoga kralja. Milutin rodi Konstantina i Stefana Dečanskoga. A Dečanski rodi dva sina: Dušmana i Dušana. A ovaj Dušan prestupi naredbe (granice) otaca svojih i postavi se samovlasno car. I rodi sina Uroša, i Uroš ne imade dece, i ostade ta loza bez uspomene.
(16.) A druga glava rodoslova (je ova). Vukan drugi sin svetoga Simeona, a brat svetog Save, veliki knez, rodi sina župana Dmitra, a u svetom inočkom obrazu David. Ovaj David rodi Vratislava kneza. A Vratislav rodi kneza Vratka. A Vratko rodi kćer Milicu. A ova postade supruga velikoga kneza Lazara i rodi tri sina: tj. velikoimenitoga ovoga despota Stefana, i Vuka i Dobrovoja.
I mnogo procveta ta loza. Da li Konstantinom, da li i Likinijem, nije čudno. Jer Isak, reče, rodi Raguila, a Raguil rodi Zaru, a Zara rodi pravednoga Jova. Pogledaj, koliki cvet izraste Bog i ovde Avramu i Isaku.
Napomene
- Podatke o Konstanciju Hlorusu, i ostalim rimskim vladarima, Konstantin je uzeo poglavito iz Hronike Jovana Zonare.
- Vretanija, Britanija.
- Ovo povezivanje nemanjićke dinastije sa rimskim imperatorem Likinijem, Konstantin je načinio prema podatku iz Zonarine hronike, u kojoj se o Dačanima govori kao o Srbima, a kako je i Likinije bio Dačanin, onda se i za njega govorilo da je bio rodom Srbin. (v. više o tome R. Marić, Tragovi grčkih istoričara u delima Konstantina Filozofa. Glas Srpske akademije nauka 160, Beograd 1946).