Život despota Stefana Lazarevića

Poglavlje 6: Osobine despota Stefana

(25.) A šta da kažem o onome koji je od njih (Lazara i Milice) zasijao (tj. Stefanu), pokazavši u sebi premnogo od njihovih osobina, i prevashodno i sam pobedivši sve koji su došli? Trebalo je da bude svestran i iznad prirode plod drveta nasađenih pri izvoru voda.

(26.) Prelazeći da govorim o njemu (tj. despotu Stefanu), mislim da sebe bacim kao na okeanske struje, koje se ne dadu preploviti i koje su neispitane, no ipak, makar i šiban valima života, pođosmo na plovidbu, držeći se kao kraja, jer nismo došli u službu njemu od detinjstva, a ovo je bilo ranije, i govoriti o njemu u to doba nismo u stanju.

(27.) On beše izvanredan još kao mlad, i bio je rukovođen od blagočastivih i iz dana u dan javljaše se da će u svemu biti napredan, u govoru i u delu, čime se isticao. Kao što kažu za Aleksandra Filipova, da kada je otac negde ratovao, tužan govoraše svojim vršnjacima: „„Otac moj sve vrline svršava, a ja neću imati šta.“1 Tako i ovaj, kao dete, gledajući na crkvu (koju je otac podigao), govoraše: „Veću i lepšu ja ću podići.“ O ratovima slično, i druge reči slične proroštvu, i prosto u svakoj veštini, bilo božanske bilo čovečanske premudrosti, čegagod se dotakao, ubrzo se pokazivao bolji od svojih učitelja.“

Bilo u stvarima ratovanja i borbe i umetnosti, koja mnogima nije laka, u svemu ovome bio je prvi i drugima pokazivaše. U svemu ovome bio je savršen. I po lepoti tela i snage bio je među vršnjacima kao sunce posred zvezda, a besedama izvanredan, kao niko dotle, i beše kao Solomon, kada kaže: „Iznad sviju koji su bili pre mene u Jerusalimu“2, i svakim običajima i rečima, kojima se prinose mnoga i osvajaju se bez krvi i mnogo puta.

Mnogo puta gde nisu uspele vojske, koje su se potrudile, i oružje mnogih lađa, tu je uspevala jedino prosvećenost. Primere za ovo imamo mnoge svuda: zauzeće velikih i predivnih gradova Vavilona i Troje, Kir kada brzo napade na Asirce i Jeline, kada radi žene Menelajeve Jelene Troju razoriše, i Temistokle pobedi Persijance lađama i natera Kserksa u beg, komarac žestokoga onoga lava, i mnogo takovo može se naći. I pošto čistota čisti dušu, i hrabrost zgodno spojena sa dobrom učenošću, i stopivši se ujedno ostaje nedeljivo, i uvek uspeva i tako reći postaje priroda (urođeno). Sve ovo se i ovde (u Stefanu) sastavi kao ubeljenje i složenost vrlina. Toliko o ranoj mladosti.

(28.) Kada je postao punoletan, kao pokrivačem zaborava pokrio je ono što je bilo, dodajući velikim stvarima još veće, i ako bi ko drugi postigao koji deo (od ovoga), mudrovao bi da je velik, budući podložan strasti ljudskoj. A ovaj ne samo da ne postrada od ovoga, no i u tolikoj veličini vladarskoj ne izostavi ništa korisno, ostajući nepokolebim, bežeći od onoga čemu se Bog protivi, što je nezgodno onima koji vladaju, tako da su se i anđeli divili. Ne odstupi ni od jednoga puta pravoga i carskoga.

Napomene

  1. Ovu anegdotu o Aleksandru Velikom Konstantin je uzeo iz Plutarhove biografije Aleksandra Velikog.
  2. Knjiga Propovednika (1, 16).

Стране: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37