Poglavlje 16: Povratak cara Manojla u Carigrad
(43.) Radosno, dakle, biše sa carem grčkim drug sa drugom. Dođe, dakle, grčki car u carstvujući grad (Carigrad), a (car) Jovan1 pokoravajući mu se kao ocu, skloni se u Solun, jer ovaj (Solun) mu tada dade na upravu. A tada se carstvujući grad (tj. vlast Carigrada) prostirao do Vize i dalje po Crnom moru do silivrijske strane, i ostalo, a još i po ahajitskim stranama sa solunskim stranama i po Svetoj Gori atonskoj. A kažu i to da mnogi govorahu Katakuzinu2: „Ustani i uzmi državu svoju, kao pleme blagorodnijih i svetlijih i starijih grčkih careva.“ Jer toga tada, umesto vazljubljenoga brata, beše ostavio car sa Jovanom ali on ne htede ruke podići na blaženoga Manojla. I car, dakle, izabrani ovaj sede na svoj presto, blagodareći Boga za sve što se dogodilo, koji ga je proveo kroz oganj i vodu u mir, A bi dakle velika bitka kod Ankare, godine 6911.3 . A deca Bajazidova održaše se u istočnim (predelima), Mahamet sultan u gornjoj zemlji, koji najposle carstvova izvanrednije i svetlije od sve braće. A Musija (pribeže) Tatarima, Asebeg u Anatoliju, dok ga ne ubi Imusulman. A Mustafa umre.
(44.) A Imusulman, koji se utvrdi na zapadu, saznavši šta je bilo sa Stefanom, i znajući da hoće da se iskrca negde u zapadnim krajevima, sam pođe tamo ka zapadnim (krajevima) sa svima svojima. A behu tada sa rečenim Musulmanom i sinovi starije despotove sestre Mare (Đurađ i Lazar), koji se i ne hoteći zajedno borahu sa Turcima, jer drukčije ne beše moguće. Njima (stoga) i poslavši car zapovedi držati puteve i da paze na ove u zemlji, jer nigde ne beše moguće proći ovom blagočastivome (tj. Stefanu).
Napomene
- Jovan Sedmi Paleolog (1399—1412), sin Andronika Četvrtog, suvladar cara Manojla Drugog do 1403. On je prvo poslan na Lemnos kao gospodar toga ostrva, a po izvršenju galipoljskog mira sa sultanom Sulejmanom, otišao je u Solun kao despot Soluna i Tesalije.
- Katakuzin, pogrešno mesto Paleolog.
- Bitka kod Angore bila je 1402.