Čin 2, Scena 5: PREĐAŠNJI bez DEVOJČICE
STANA (metnula šešir na glavu pa prilazi Tomi): Ovaj… Tomo. Pa valjada ćeš mi i ti reći kako mi stoji šešir?
TOMA: A što da ti ja kažem?
STANA: Ni dosad nisam ništa ponela dok tebe nisam zapitala, pa što bih i odsad?
TOMA: Eh… dosad, to je bilo drugo. Kad bi bilo kao dosad, ti ne bi, po meni, ni skidala onaj šešir. Ali sad je drugo… Svet ti je skinuo onaj šešir i kupila si, pa sad neka ti svet i kaže kako ti stoji.
STANA (prilazi mu bliže): Ti se kanda ljutiš? Ako se ljutiš, ja neću poneti ovaj šešir dok sam živa.
TOMA: Ne ljutim se. Ko ti to kaže da se ljutim? Mora tako da bude, pa šta ima da se ljutim?
STANA: Pa razume se, kad smo se već izmešali sa svetom, ne možemo sada mimo svet. (Skida šešir i daje ga Jelkici). Nosi, Jelkice, tamo u sobu, pa metni u orman.
JELKICA (uzima šešir i ode levo).