Čin 3, Scena 1: JELKICA, UČITELj
JELKICA (u dugačkoj je haljini, sedi kraj stola na taburetu. Pred njom note i drži violinu u ruci): Ne razumem ovaj znak.
UČITELj (koji sedi na drugom taburetu za istim stočićem i drži drugu violinu na krilu): Molim! (Skoči, stane iza nje i odsvira jednu notu). To je de, celo de, cela nota. Svirate čisto na žici, koju i ne dodirujete vašim prstićima.
JELKICA (prevuče de): Je l’ tako?
UČITELj: Tako, divno, dražesno, upravo nešto malo falš, al’ ipak dražesno… A sad, odmorite se malo; molim vas, odmorite se malo. Ili ne… Ustanite, molim vas budite dobri i ustanite da vas još jedanput vidim u dugačkoj haljini.
JELKICA (ustaje): Ta već sam triput ustajala da vidite.
UČITELj: Ne menja stvar, i četvrti put. (Optrči oko nje, gledajući je zaljubljeno). Dražesno! A je l’ te, molim, sad kad ste obukli dugačku haljinu, da l’ osećate kao da ste već devojka.
JELKICA: Pa, ja ne znam. Dabome, kad se pogledam u ogledalo, izgledam sasvim kao devojka. A kad se setim da mi je tek petnaest i po godina, a meni krivo, jer znam, neće niko da me smatra još za devojku.
UČITELj: Nije tako, molim. To zavisi od vas. Ako vi sebe smatrate da ste devojka, onda će vas i drugi smatrati.
JELKICA: Pa šta mi vredi što ću ja sama sebe tako smatrati.
UČITELj: Vredi, molim. Na primer, kako sad imate dugačku suknju, ako još osećate, na primer… kako se to kaže… da, ako osećate, na primer…
JELKICA: Šta?
UČITELj: Na primer, ljubav.
JELKICA (prestravljeno): Iju!
UČITELj: Molim, ako i to osećate u srcu?
JELKICA: Ali, molim, šta je vama? Kako vi to razgovarate sa mnom? Kao da niste učitelj. Tako nikad dosad niste razgovarali…
UČITELj: Ali, molim, vi dosad niste imali dugačku suknju, pa mi nije ni palo na pamet. Ali sad…
JELKICA: Pa zar sad, kad imam dugačku suknju?…
UČITELj: E, sad, razume se.
JELKICA: Pa zar ja sad smem da mislim na takve stvari?
UČITELj: Molim, upravo sad treba da mislite, ako hoćete da vas svet smatra za devojku.
JELKICA (zabrine se): Ali… strah me je!
UČITELj: Čega? Zašto?
JELKICA (ujedared udari u smeh): Ha, ha, ha, ha… A znate šta? Pravo da vam kažem, ja bih mnogo volela da se neko zaljubi u mene, da vidim kako je to. Čitala sam u romanima, i to krišom od oca i majke, i znam otprilike šta je to ljubav, ali onako, teorijski.
UČITELj: Dražesno! (Spolja se čuje larma). Sedite, sedite brzo. (Sednu u prvašnji položaj). Svirajte, svirajte.
JELKICA: Ali šta?
UČITELj: Ge, ge, ge, celu notu.
JELKICA (svira).
UČITELj (peva): Ge, de, e, ef, ge, ha…