Čin 3, Scena 3: UČITELj, JELKICA
UČITELj (gleda nepoverljivo za Anom): Ko vam je ovo?
JELKICA: To nam je nova devojka; staru smo otpustili. Hoću li nastaviti da sviram?
UČITELj: Ne, zaboga. Dakle, jeste li čuli šta sam vam kazao?
JELKICA: Šta?
UČITELj: Pa da vas volim, da vas obožavam.
JELKICA: Pa zar to tako izgleda. Ja sam mislila sasvim je drukča ljubav, a ono samo se kaže nekoliko slatkih reči, i to je sve.
UČITELj: Nije to sve. Pokazaću vam ja još. (Ustane i dođe joj za leđa). Evo, vidite, i ovo je ljubav. (Ščepa je i silno je ljubi).
JELKICA: Jaoj, šta radite to? Tužiću vas, bogami! (Udari u plač. Sleva se čuje Tomin glas).
UČITELj: Svirajte, svirajte.
JELKICA (kroz plač, hoće da svira, pa ne može, spusti violinu): Ne umem, neću, ne umem.
UČITELj (zbunjeno peva): Ge, e, ef, ge, ha…