Čin 2, Scena 10: UČITELj MUZIKE, PREĐAŠNJI
UČITELj (ukusno odeven, ali smetenih manira): Ljubim ruke, dobar dan želim.
TOMA (pogleda ga popreko): Dobar dan želim.
UČITELj (prilazi Stani i ljubi joj ruku): Milostiva je u povoljnom zdravlju?
TOMA (prezrivo): Hvala na pitanju, dobro je. A kako ste vi, molim vas?
UČITELj: Blagodarim, vrlo dobro. (Spazi gđu Živanovićku i klanja se). Pardon, nemam sreće…
STANA (predstavljajući ga): Ovo je gospodin… učitelj muzike.
UČITELj: Predajem violinu, glasovir, flautu… pevanje također.
STANA (predstavljajući Živanovićku): Gospođa Živanovićka.
UČITELj (ljubi joj ruku): Ljubim ruke… Vrlo sam srećan… Budite dobri upamtiti da predajem pevanje također. O meni se možete raspitati po prvim kućama.
Gđa ŽIVANOVIĆKA: A, gospodin uči gospođicu Nadu?
UČITELj: Ne, molim, gospođicu Jelkicu… Gospođica uči samo violinu; međutim, ja predajem i glasovir i flautu. Predajem i pevanje također, ali gospođica uči samo violinu. No, gospođice, hoćemo li, dakle, držati naš čas danas?
JELKICA (drži još služavnik): Ali sad imam pune ruke posla.
STANA: Pa može te i Nada odmeniti.
Gđa ŽIVANOVIĆKA: A ja sam već i poslužena, čedo moje.
JELKICA (učitelju): Pa izvol’te. (Odnoseći služavnik, odlazi levo sa učiteljem).
TOMA: Idi i ti, Nado, i sedi tamo. Neka ne budu sami.
NADA (odlazi takođe levo, odakle se za vreme idućih scena češće čuje čas pravilno, a čas nepravilno sviranje skala na violini).