Čin 2, Scena 15: KAJA, PREĐAŠNJI
KAJA (nosi sobom jedan zavežljaj i mačku. Čim uđe u sobu, brizne u plač).
UČITELj (osećajući da ga niko ne gleda, objašnjava nešto sam sebi na violini).
SVI (čim ugledaju Kaju, briznu u glasan plač, ne izuzimajući ni samog Tomu koji bi hteo to da sakrije).
KAJA (ne govoreći ni reči, prilazi najpre Tomi, poljubi ga u ruku, zatim ide redom ženskinju i grli ih, pa najzad zagrli i učitelja muzike. Plačući odlazi i staje na vrata): Bog neka vas blagoslovi i neka ste srećni! (Ode).
JELKICA (odjuri u sobu plačući).
UČITELj (odjuri za njom): Molim!
NADA (ode na zadnja vrata i gleda za Kajom plačući. Posle izvesne pauze trgne se i utrči): Majka, ide gospođa Tomićka.
STANA (pribere se): Gospođa Tomićka?
NADA: Jeste, ide ovamo.
STANA: Hajde ti odmah u sobu pa nemoj izlaziti ovamo, nemoj nas prekidati u razgovoru.
TOMA (i sam se pribrao): Da, samo ako te zovemo a ti dođi.
NADA: Dobro. (Ode).