Čin 2, Scena 17: STOJAKOVIĆ, MARTA, PREĐAŠNJI
MARTA: Dobar dan želim.
STANA (iznenađena): O… o… molim… izvol’te…
TOMA (iznenađen): A… ovaj… dobro došli… Dobro nam došli…
STOJANOVIĆ (prilazi i ljubi ruke jednom i drugom).
Gđa TOMIĆKA: A vi pre no ja?
MARTA: Pa rekli smo u ovo doba.
Gđa TOMIĆKA: Ta da, nego… znate, i tek što sam stigla, jer sam svratila usput ovamo i onamo, pa tek što sam stigla.
STANA: Pa izvol’te, izvol’te, molim ovamo u sobu. Izvol’te vi, gospođo Tomićka, napred; vi ste već ovde kao u svojoj kući.
TOMA: Da. Izvol’te. (Odlazi najpre Tomićka, pa za njom Marta, Stojanović, Stana, a Toma poslednji).