Čin 3, Scena 5: PREĐAŠNJI, ANA
UČITELj: Pa zašto ste plakali?
JELKICA: Bilo me je strah, ali sad vidim i sama da sam budala. Ja sam mislila neću moći da slažem oca, a ono može.
UČITELj: Pa da l’ me sad volite?
JELKICA (stidljivo): Volim vas i…
UČITELj: Šta?
JELKICA: Sad ću da naučim onu notu.
UČITELj: Oh, zlato moje. (Zagrli je i ljubi). Tako, vi me sad volite i ja vas, i sad znate šta je ljubav.
ANA (prelazi spolja na levo): Ovi još sviraju. (Vrti glavom i uđe levo).
UČITELj: Hoćete li me večito voleti?
JELKICA: Večito!