Čin 2, Scena 7: GOSPOĐA ŽIVANOVIĆKA, PREĐAŠNJI
Gđa ŽIVANOVIĆKA (ulazi i odmah joj pada u oči nameštaj): A… a… (Razgleda). Oprostite, ne pozdravljam se, toliko mi se dopada. Dobar dan želim.
NADA: Ljubim ruke. (Ljubi joj ruku).
Gđa ŽIVANOVIĆKA: Živa bila, dušice. (Ljubi je u čelo). Oh, oh, oh, juče sam te videla, pa mi danas već izgledaš starija. Badava, devojka kad doraste za udaju, svaki dan raste. Dobar dan, gospođa-Stano.
STANA: Dobar dan, gospođo. Kako ste dobri! Vi nas ni jednog dana ne zaboravljate.
Gđa ŽIVANOVIĆKA (rukujući se): Pa ako ćemo se mi zaboravljati, hvala bogu, šta će onda drugi svet? Dobar dan, gospodine Tomo.
TOMA (rukujući se): Dobar dan, gospođo.
STANA: Izvol’te, izvol’te sedite.
Gđa ŽIVANOVIĆKA: Ta samo sam onako svratila.
TOMA: Ali ćete ipak malo sesti.
Gđa ŽIVANOVIĆKA: Bogami, ne. Samo sam htela ovako s nogu da vas vidim.
NADA: Pa ipak, sedite malo. Poslužiću vas slatkim koje sam sama kuvala.
STANA: Eto vidite: vi jednako tvrdite da je Nada već dorasla da bude domaćica, pa sedite da vas bar uveri o tome.
TOMA: Sedite, gospođo, da bar progovorimo.
Gđa ŽIVANOVIĆKA: Ta već ne mogu vam odbiti. (Seda i opet razgleda nameštaj). E, ovo je odista lepo. A gde ste uzeli?
TOMA: Kod „Bele zvezde“.
Gđa ŽIVANOVIĆKA: Tako? Lepo, odista lepo. Kako, bože moj, sad već izgleda sasvim drukča soba! Ni ona soba, ni daj bože. A kako to, molim vas, da se rešite da vaš stari nameštaj bacite?
TOMA: Kako? Ta znate… dobar nam je bio i onaj stari nameštaj. Služio nas je punih dvadeset godina… Stana ga je donela.
STANA: Ta nije bio rđav. Po nama je mogao vek vekovati, ali znate…
TOMA: Svet… Znate, svet je počeo da nam zamera.
Gđa ŽIVANOVIĆKA: E, a šta bi tu svet imao posla?
STANA: Pa tako, znate, otvorili smo kuću, počeli smo sa svetom da se mešamo, da mu odlazimo i da nam dolazi, pa svet veli: „Što nas pozivaju u kuću, kad ni čestitog nameštaja nemaju. Nema čovek ni gde da sedne.“
TOMA: A imalo je, bogami, gde da se sedne, nego… (Pogleda i vidi da je tu još Nada). Slušaj, Nado, ti si obećala da ćeš gospođu poslužiti slatkim koje si sama kuvala, pa što čekaš? Idi spremi.
NADA: Ju, izvinite, odmah! (Otrči).