Čin 3, Scena 8: NADA, PREĐAŠNJI
NADA (utrči i ljubi ruku): Dobar dan želim.
Gđa ŽIVANOVIĆKA: Dobar dan, dušo, i dobra ti sreća! Neka ti je srećno, daj bože! (Ljubi je).
NADA: Hvala. (Ljubi joj opet ruku).
Gđa ŽIVANOVIĆKA: Pa kako se osećaš, jesi li srećna, jesi li zadovoljna?
NADA: A što da nisam?
Gđa ŽIVANOVIĆKA: Razume se, dušo moja, i treba da budeš srećna.
STANA: Hajde, Nado čedo, kaži Jelkici neka donese slatko. Znaš da gospođa Živanovićka voli tvoje slatko.
NADA: Odmah. (Odlazi levo).