Poglavlje 23: O sastanku preosvećenoga Save sa carem kir Kalajnom i o odlasku u Svetu Goru. Takođe dolazak njegov u zemlju otačastva svojega
Poglavlje 23.1: O sastanku preosvećenoga kir Save sa blagovernim carem Kalojanom1
Kada je to bilo, sam Preosvećeni ode ka blagovernome caru, i car ga primi sa ljubavlju kao božjega učenika i sanaslednika svetih, i sveljubazno ugostivši ga, i dade mu mirno mesto na prebivanje, otuda i od stola svoga dade mu lađu sa carskom slikom i sa ljudima koji će upravljati lađu, i položiše u nju sve potrebe Preosvećenoga. A Sveti se poradova sa carem, i blagoverni car se bogoljubno i svetolepno rastade s njime, i dade mu mnogo zlata na potrebu, i drugo na razdavanje svetim crkvama u Svetoj Gori. Takođe i bogoljubiva carica2, pošto znađaše Preosvećenoga dok je još živ bio otac njezin, blagoverni car kir Teodor Laskar, i pošto ga je videla da je bio u velikoj ljubavi sa njezinim ocem, i radi toga dade mu prevelike darove i vrlo mnogo zlata,kao što pre beše videla oca svoga, jedno njemu na potrebu, drugo na razdavanje svetim črncima koji žive u Svetoj Gori. I tako im Preosvećeni dade mir božji, i blagoslovivši njih i rođeno od njih, sina njihova kir Teodora3 i sve njihovo carstvo, i iziđe od njih i, usevši na lađu, predade se morskim valima.
Poglavlje 23.2: O pristajanju lađe Preosvećenoga u Svetu Goru i putovanju u Lavru iversku4
I pošto mu Bog pomaže i prečista njegova Mati, koji dobro krmane njegovu lađu, privede ga u Svetu Goru, gde ga i pre beše vaspitala, i pristade pod Lavru iversku. A sam Preosvećeni iziđe iz lađe sa onima koji mu služe, a lađi zapovedi da ide po moru i da pristane u Lavru vatopedsku5, i tu izloži stvari njegove. Jer iz mladosti postrigavši se tu i pokaza mnoge vrline, i taj manastir imađaše sebi. I sam ode u Lavru iversku, i tu poklonivši se svetoj Bogorodici Iverske lavre, zvanoj Portaitisi, i blagoslovivši se sa bratijom, i bratija se mnogo obradova zbog bogonosnog, i utešivši se s njima duhovno i telesno, i davši im blagoslov od carskoga zlata, i celovavši crkvu presvete Bogorodice i davši mir svoj braći i usevši na njihove konje, uziđe u Karije6.
Poglavlje 23.3: O dolasku Preosvećenoga u Karije
I došavši u protat ka materi svima svetogorskim crkvama, i poklonivši se presvetoj Bogorodici zvanoj Kariotisi, od početka svojoj čuvarici, i blagoslovivši se sa prepodobnim ocem protom i sa svom svetom braćom, sa saborom svete Bogorodice, i sa njima poradovavši se duhovno i telesno, i davši blagoslov zlata protu i svemu saboru svete Bogorodice, i blagoslovivši se sa protom i svom bratijom, i tako uziđe ka ljubaznoj svojoj ćeliji, ka svetome Savi7, i tu otpočinuvši, i utešivši se sa bratijom, a primivši preveliku smernost Vladike svoga Hrista, blagodari ga za sva dobra njegova, koji pokazuje na njemu od prva i do sada prebogatu milost, jer njegova milost u vekove neće oskudevati onima koji ga ljube.
Poglavlje 23.4: O dolasku Preosvećenoga u Lavru svete Bogorodice Vatopedske
I tako ode u Lavru svete Bogorodice Vatopedske, i poklonivši se svetoj Bogorodici, i mir davši svoj braći, i tu se bratija obradovaše zbog njega, i utešivši se s njima duhovno i telesno, posla lađu natrag k caru, i one koji su u njoj blagoslovivši i obdarivši, i napisa blagodarnu molitvu ka caru za sva njegova dobročinstva, koja mu satvori blagoverni car. A sam počinu tu u manastiru. A oni koji su u pustinjama i gorama čuvši za dolazak Preosvećenoga, i blagodareći posetitelja Boga i davaoca milosti, i jedan drugome zavideći tečahu po prvom običaju, radujući se zbog posećenja Preosvećenoga. I sve primajući sa radošću celovaše, i sve obdarujući šiljaše, duhovno i telesno veseleći se.
I koji su ostali od tih svetih muževa u Svetoj Gori rekoše mi, koji biše samovidci njegovih preslavnih dela, nazivahu ga zemaljskim anđelom i nebesnim čovekom8. I ovoga, reče, Bog zbog prevelike svoje milosti javi na kraju vekova obukavši u svoje čovekoljublje, zbog svoje neizmerne milosti, koju Bog i prečista Mati njegova imađahu od početka prema rodu čovečanskom i prema črncima svetogorskim. Svetim molitvama ovoga i bogorazumnim njegovim rasuđenjem nikada ne ostavi ruke njegove prazne zbog ljubavi koju imađaše prema črncima i ubogima, nekakvu nezamislimu ljubav. Kao druga primaše svakoga obraćajući ga na ljubav, i imajući ruku punu zlata, ulagaše mu u nedra. Ili, opet, tom ljubavlju primajući koga, ruku njegovu položivši u svoja nedra, govoraše: „Koliko možeš uzmi, i moli se za mene.“ Ili opet idući putem, videći nekoga gde ide putem i nosi razdrte haljine, ili črnca, ili presvitera ili prosta, nikada ga ne prolažaše ne davši mu milostinje, no davaše mu, jer mu Bog u ruku ulagaše, i svoj mu deo. Drugi put kada božjim promislom bivaše u gradu, i oskudevaše mu potrebno da ga dade ubogima, a on zapovedaše jednome od onih koji mu služe: „Vodi me na trg, i prodaj me za zlato9.“ I mnogo puta bivaše prodan, podobeći se Vladici svome prodanom radi njega i poruganom i udarenom po obrazu, i sobom kupljeno opet davaše onima koji nemaju. I tako provede dane života svoga, i ne poštede sebi deo na zemlji, no sve posla napred ka nebesnim, što i nađe.
Poglavlje 23.5: O dolasku Preosvećenoga u Lavru svete Bogorodice Hilandarske
A od Vatopeda ode u Hilandar, u rukotvoreni mu manastir, u Lavru svete Bogorodice Hilandarske, i tu poklonivši se svetoj Bogorodici i grobu svetoga Simeona, i posetivši dobro čeda svoja duhovno i telesno, i posla tovare i prenesoše stvari njegove od Vatopeda u Hilandar. I tu ostavši koliko dospe, i blagoslovivši sva čeda svoja i igumana sa bratijom, tako pođe ka Solunu.
Poglavlje 23.6: O dolasku Preosvećenoga u grad Solun i o sastanku sa carem i polasku ka zemlji otačastva
I došavši u solunski grad, poklonivši se svetom Dimitriju, i celovavši njegovu časnu raku, i tako se sastade sa prijateljem svojim, carem kir Teodorom10. I car satvori sveljubazno veselje zbog Preosvećenog, i ostade sa carem u svemu dobro; i koliko trebova na put, dade mu car; i ljubazno se rastade sa carem.
I tako ode u svoje otačastvo. I kada se približio ka zemlji otačastva svoga, blagoverni kralj, sinovac njegov Radoslav, čuvši za dolazak Preosvećenoga, posla u sretenje njega. I radost i veselje obuze čeda njegova kad usretoše bogonosnoga učitelja svoga. I sastavši se prvo s kraljem, i sa svom decom svoga otačastva, i blagodari Boga otaca svojih, i sva čeda njegova ispuniše se radosti, videvši učitelja svoga i gospodina.
Poglavlje 23.7: O dolasku Preosvećenoga u Lavru svete Bogorodice Studeničke
I došavši u Lavru svete Bogorodice Studeničke, i poklonivši se presvetoj Bogorodici i moštima prepodobnoga oca Simeona, i celovavši sva čeda duhovnoga rođenja, i blagoslovivši sve, i sa njima primi veselje duhovno i telesno.
Poglavlje 23.8: O dolasku Preosvećenoga u dom Spasov, u veliku arhiepiskopiju
I otuda ode u dom Spasov, u veliku arhiepiskopiju zvanu Žitču. I tu poklonivši se Spasu svome voditelju i prečistoj njegovoj Materi, i satvorivši upokojenu molitvu nad grobom svoga ljubaznoga brata kralja kir Stefana, i mir božji davši svoj deci svojoj i slatko celovanje, i podigavši ka višnjemu svoje preosvećene ruke, i uzdavši mu blagodat radi velike milosti i brzoga posećenja njegova, a bogosvetla radost obuze sav lik11 učenika Preosvećenoga, videvši dolazak gospodina svoga. I od sviju zemalja otačastva njegova tečahu veselim nogama na blagoslov Preosvećenoga, i blagosloveni i poučeni biše od Preosvećenoga i ispunjeni duhovnom radošću vraćahu se svojoj kući. I dobivši mir, sagleda sva svoja dela koja se tvore u domu Spasovu, i ispunjavahu se nedokončane stvari a veće zapovedaše počinjati, što trebaše na lepotu božju.
A sam se neprestano neoslabno pridržavaše nebesnoga učenja, sećajući se svakoga časa svetopevca Davida: Blažen je muž, koji ne ide na savet nečastivih i koji na put grešnika ne stade i na sedalište gubitelja ne sede; no u zakonu gospodnjem je volja njegova i u zakonu njegovu poučiće se dan i noć12. I od mladosti primivši sva dela toga blaženoga muža, i u zakonu gospodnjem poučavaše se dan i noć, primivši prvo vaseljensko zakonopoloženje, i više opet dostigavši jerusalimskoga ispravljenja, i oboje dobro složivši, i od obojeg pribirajući najbolje utvrđivaše na prebivanje uvek buduće; i tako uspevaše, ispravljajući crkveno utvrđenje i zakonsko ispravljenje13.
Napomene
- To je Savin drugi dolazak u Nikeju.
- Carica, Irina, žena Jovana Vataca, veoma kulturna i pametna, kći Teodora Laskara.
- Teodor, budući Teodor Laskar Drugi.
- Vidi glavu 4, pr. 25.
- Vidi glavu 2, pr. 17.
- Vidi gl. 4, pr. 20. Kada se sa istočne strane dolazi morem u Svetu Goru pristanište za Kareju je i danas Iverski manastir od koga vodi vrlo strm put prema Kareji. Sava je na povratku iz Svete zemlje išao pravo u centar svetogorski, Kareju; stoga se sam iskrcao u Lavri iverskoj, a brod sa stvarima uputio u Vatoped.
- Tj. ka svojoj Karejskoj ćeliji, posvećenoj sv. Savi Osvećenom; vidi glavu 7, pr. 3.
- Vidi glavu 9, pr. 6 i glavu 27, pr. 12; Domentijan se poziva na očevice, iz čega proizlazi da na ovom putu nije bio sa sv. Savom.
- Poređenje sa Hristom, koga je Juda prodao, izdao, za 30 srebrnika i koji je bio tučen i ponižavan, prema jevanđeljima. Čitavo ovo pričanje o Savinom milosrđu tipično je hagiografsko preterivanje i šablon.
- V. glavu 21, pr. 5.
- Lik, zbor.
- Psalam (1, 1—2).
- Misli se da ovaj tekst govori o Savinoj zakonodavnoj radnji. Naime, Sava je prvo prihvatio crkveni ustav carigradske, vaseljenske, crkve, a potom, baveći se u Palestini, upoznao sa jerusalimskim ustavom koji mu se učinio savršenijim, viši, pa je od obojeg pribirajući najbolje, odabirao od oba ustava ono što mu se činilo najpogodnijim za novoosnovanu crkvu u Srbiji; starao se o crkvenom redu, crkveno utvrđenje, i zakonskom postupku, zakonsko ispravljenje (Rad. M. Grujić, Palestinski uticaji na Sv. Savu, Svetosavski zbornik 1, 1936).