Poglavlje 17: O dolasku Preosvećenoga u Lavru svete Bogorodice Studeničke i o osvećenju episkopa Preosvećenim i o obnovljenju istinite vere i prokletstvu bezbožnih jeretika
Poglavlje 17.1: O dolasku Preosvećenoga u Lavru svete Bogorodice Studeničke1
Ostavši sa ljubaznim svojim bratom koliko htede, i ode ka Svetoj Bogorodici Studeničkoj. I poklonivši se ka svetoj crkvi, priđe ka časnome grobu svetoga Simeona, i ljubazno pomilovavši ga duševnim i telesnim rukama, i preslatkim celovanjem celova ga, i pretoplim suzama omoči raku svoga predobrog učitelja, čedoljubivog oca i bogonosnoga druga, i Sveti dotakavši se slatko ka svetome duhovnom ljubavlju, i običnom molitvom pomolivši se svetome, i mir davši svoj bratiji, prepodobnim črncima, deci svetoga Simeona, i svemu hristoimenitom narodu, deci svoga otačastva, i tako otišavši otpočinu.
I kada je bio dan nedelje i satvorivši po običaju svenoćno bdenije zbog vaskrsa Spasova, i dodajući pohvalu bogonosnome, i kada je u vreme podobno nastao dan, satvori božastvenu liturgiju, i osveti tu popove i đakone i podđakone i čatce, i kada je bila svršena božastvena liturgija, bogosvetli arhiepiskop, bogonosni kir Sava, po običaju ode da se pomoli nad grobom Svetoga.
A on, Sveti, svagda imajući prebogatu milost ka svome ljubimom čedu, i svagda ispunjujući mu prozbu, ne samo tu kada stoji pred njim u lice, no i poslanicom napisanom na hartiji od Svetoga iz Svete Gore ka Svetome, i tu primivši njegovu molitvu i ispunivši njegovu prozbu, i sada Sveti naročito preizobilno dade neoskudnu blagodat pred licem onoga koji ga ljubi, i veoma dobromirisnim mirom obli svetu i božastvenu crkvu, i dvostruko dadoše blagodat svetoga Duha, oba vršnjaka, svetono sni bogonosci, po prvoj reči jedan oblivajući čeda svoja mirom dobroga mirisa, drugi ispunjujući njihove nedostatke apostolskom blagodaću2, i sva čeda svetih sa obe strane primivši dar svetoga Duha, uzdadoše hvalu Bogu koji proslavlja svoje svete ugodnike, i koji ih vodi kroz svoje svete na svoj put spasenja, pokazujući im život večni.
Poglavlje 17.2: Pouka preosvećenoga kir Save na svetome saboru Lavre svete Bogorodice
Preosvećeni arhiepiskop otvorivši svoja bogogovorljiva usta ka prepodobnim črncima i svemu zboru dece svoga otačastva, objavi im bogopodobnu pouku:
Braćo i oci i čeda, razumite samisleno moju reč k vašem blagoveriju, ovo bogomisaono samotrenje3 o našem spasenju pre vekova spremljeno i svetim Duhom kroz svete proroke prorečen silazak Sina božjeg k nama, i kroz svete apostole, istinite samovidce Slova, još bolje javno izvešten, i bogonosnim svetiteljima i prepodobnim ocima utvrđen, i posle njih opet nama predan istim svetim Duhom da vašem pravoveriju spominjemo, koji je svetim apostolom Pavlom, učiteljem cele vaseljene, izvešten i nama zapoveđen: Pazite, reče, umno stado vaše, u koje vas postavi Duh sveti kao pastire i učitelje4. Da, i meni uzdignutom na ovaj stepen, od sada nije mi lepo ćutati, niti da gledajući mi svoje stvari budem najamnik a ne istiniti pastir.
Molim vas, dakle, braćo, prvo razumite božji milosrdni dolazak k nama i Hristovo smirenje, koji je radi našega spasenja ostavio neizmernu visinu i sišao sa neba, i vaplotivši se od Duha svetoga i Marije Device postao čovek, i bestrasan voljom božjom primivši stradanje, primi samrtno raspeće voljno radi nas, i umre telom, koje primi od naše prirode u maternjoj utrobi, to jest od prečiste i uvek devojke Marije, i uračuna se u mrtvace, i bi položen u grob, i sišavši u najdonja mesta ka onima koji sede u tami i senci smrtnoj, i držanim pod vlašću držaoca tame i greha i neprijatelja, đavola, koji je od početka pogubio mnoge, i koji je u svoju tamu uvukao rod naš, i koji je od početka u naša srca položio mnoga stradanja i teška stenjanja.
I u tu nizost siđe Gospod naš radi nas ljudi, hoteći nas osloboditi i uskrsiti, kao što i satvori i oslobodi nas te bede i tame, i svakojako prosveti, sugubo i trogubo5 i na razne načine svedobrim delima, ne goneći, dakle, svoga vladičastva, niti se veliča svojim gospodstvom, prezrevši nas. A i dostojno beše da se ne brine za nas, ako se dobro razmotri, kako ga od početka ne slušamo, niti tvorimo njegove volje, no prestupamo sve njegove zapovesti, i uz to veće zlo tvorimo što ne pazimo sebe, hodeći suprotno Bogu, ništa ne ugađajući svesuštnome i svemogućemu, no štaviše tvoreći mu gnev svojim mnogim gresima.
A on ne pazeći na sve to i videći nas takove, i znajući sva naša tajna dela, ne ostavi nas da poginemo prema našoj zlobi, no dođe i nadmaši svoju dobrotu, i pokri našu zlobu, i očisti svojom dobrotom, i otkri naša tamna srca, i prosveti razumom svoga božastva, upućujući učenjem i vodeći na pravdu, i pričama privede ka veri, i čudesima udivljujući sve nas6, kao što i danas vide vaša sveta ljubav na ovom bivšem pastiru vašem i učitelju i vođu, koji vam je sobom pokazao istiniti put. Da, svakako, čuvši i razumevši toliku božju ljubav koja je na nama, podignimo se svi usrdno po stazama duhovnih zapovesti, svagda priležno moleći Gospoda Boga svoga.
Jer to je prvo i poslednje delo: neprestana i bogougodna moljenja i molitve ka Bogu, hodeći neporočno u njegovim svetim zapovestima, i držeći predanja njegovih svetih apostola, i ne odlučujući se od crkvenoga skupa. Jer prva zapovest dana je svakome čoveku, i rečeno klanjati se Gospodu Bogu svome, i njemu jedinome služiti svakom duševnom i telesnom čistotom i svakom dobrom verom, i njemu rabotati nesagrešno, upravljajući sav život po njegovoj volji, i njega jedinoga bojeći se, i smirujući se pred njim, i sebe smatrajući kao ništa, a Boga kao sve, silu i krepost i Spasa izbavitelja i pobeditelja neprijateljskih napadaja, i od početka čuvara i savršitelja do konca, Isusa Hrista sina božja, kome slava i moć zajedno sa Ocem i sa presvetim Duhom, i sada i uvek, i na vekove.
A blagodaću božjom i silom svetoga Duha sav zbor naroda božjega divljaše se čudesima božjim i svetim pomoćnicima božjim, koji su sa obe strane imali bogodarovnu vlast, nebesku i zemaljsku, i ne davahu nijednoj reči Preosvećenoga da padne na zemlju. A sveti Duh njegovim svetim molitvama sve oživljavaše u srcima pravednika, i žuraše veliki broj Bogom izabranih ljudi u sjedinjenje svete jedinosušne i životvoreće Trojice. A Bogom poslano svetilo sve prosvećivaše svetim molitvama, udivljujući različnim čudesima i bogoglasnim poukama, pokazujući im istiniti život i prenebesno žiće.
Prepočinuvši tu koliko uspe u delima božjim, pomolivši se presvetoj Bogorodici i celovavši svetu crkvu, i poklonivši se časno svetome grobu Prepodobnoga, i blagoslovi sav zbor Bogom predanoga mu naroda, i mir božji davši svima, i opet ode u dom Spasov, u veliku arhiepiskopiju zvanu Žitču.
Poglavlje 17.3: O osvećenju episkopa preosvećenim kir Savom7
I tu pomolivši se po Bogom predanom svome običaju, i blagoslovivši sva čeda svoja koja su tu u domu Spasovu, izabra tu od svojih učenika bogorazumne i bogobojažljive i časne muževe koji mogu upravljati ljude po božastvenom zakonu i po predanju svetih apostola, i čuvati ukazanje svetih bogonosnih otaca: i, osvetivši ih, satvori ih episkopima, i raspisavši krajeve otačastva svojega, i posla svakoga od njih u svoju enoriju po dostojanju kako koga znađaše, naučivši ih bogopodobno i predavši im svakome zakonske knjige, i zapovedivši svakome od njih da sa svakom bogobojažljivošću i sa čistom verom neporočno hode, i porevnuju za svako dobro po novom zakonu Hristovu i da svaki pastir čuva svoje umno stado po predanju svetih apostola8.
I o tom zasvedoči svima pastirima, rekavši: „Umna stada Hristom predana vam čuvajte brižljivo, jer su dani zli9, i vreme se već preklonilo do toga da ćete i o poslednjoj i hromoj ovci biti ispitivani u onaj veliki poslednji dan od načelnika pastira Hrista.“
Poglavlje 17.4: O obnovljenju preosvećenim kir Savom svete istinite vere i o prokletstvu bezbožnih jeretika
I kada su ovi tako bili poslani radi staranja i opet zapovedi Preosvećeni da se sazove veliki sabor, da dođu veliki igumani i časni črnci, popovi i đakoni i sav narod hristoimenitih ljudi, na objavljenje svete istinite Hristove vere, na proklinjanje bezbožnih jeretika i sviju koji ne ispovedaju Hrista, istinitog Boga našega.
I kada je bilo sabranje mnogih u dan praznika, i svenoćno slavoslovlje bi savršeno po časti praznika, i sve jutarnje po činu beše savršeno: a u bogopodobno vreme službe svete liturgije, pošto se Preosvećeni obukao u bogosvetlu podobu sa novoosvećenim episkopima10, sa popovima i đakonima, i posle početka svete liturgije11 i u vreme apostolskoga pročitanja po izveštenju svetoga jevanđelja, a potom sam sanastolnik apostolskog sedenja i načelnik svima, poučavajući Bogom povereno mu stado i oštreći ga na svetu veru, i otvorivši bogoglasna usta svoja u poslušanje svima, reče:
Napomene
- Sadržina ovoga poglavlja predstavlja logičku celinu te je stoga i izdvojena posebno, mada u Pećkom rukopisu, prema kome je u ovom izdanju izvršena podela na glave, njegov veći deo ide zajedno sa prva dva. Naslov je uzet iz Bečkog rukopisa i iz Pećkog, v. pr. 7. ove glave.
- Kao arhiepiskop Sava je naslednik apostola, te mu je dužnost da propoveda pravu veru Hristovu i da ispravlja ono što nije dobro, da ispunjava nedostatke.
- Samotrenje, božju nameru, plan, koji je on od početka pripremio za spas ljudskog roda.
- Dela apostolska (20, 28).
- Sugubo i trogubo, dvostruko i trostruko.
- Pričama i čudesima, u jevanđeljima Hristos daje pouke kroz priče, parabole, i čini čuda sa bolesnima i inače, da bi dokazao svoju božansku moć.
- U Pećkom rukopisu ovde počinje novo poglavlje sa naslovom koji smo stavili u naslov ove glave od: i o svećenju…
- Izabrao je episkope koji su kadri da budu namesnici svetih apostola na zemlji i da čuvaju ukazanja svetih bogonosnih otaca, tj. odredbe vaseljenskih sabora. Podelio je, raspisao Srbiju na osam episkopija (Zeta, Raška, Hvosno, Hum, Toplica, Budimlje, Debar, Moravica) i svakog episkopa posla na njegovo vladičanstvo, enoriju davši svakome po jedan prepis Krmčije, zakonske knjige.
- Poslanica Efescima (5, 16).
- U prethodnom pasusu kaže da su episkopi već poslani radi staranja. Teodosije to shvata kao grešku pa, u glavi 15, kaže da je Sava pozvao episkope, koji su već otišli, da dođu na sabor. Domentijan ne vodi računa o logičnom redosledu pri pričanju događaja.
- Propoved se drži na liturgiji neposredno posle čitanja delova iz Jevanđelja i Apostola (Dela i Poslanice), koji su za tu svrhu podeljeni na odseke, „čitanja“.