Poglavlje 12: Poučenije svetoga Save ka svemu saboru njegova otačastva o prepodobnom Simeonu1
A bogonosni čudesni jeromonah kir Sava videći na roditelju svojem bogodatno izvršenje reči svojih, koje i od početka naznamenaše knjižnim pisanjem prorokujući o njemu, i uzašiljući slavu svome dobrotvoru, i veseleći se duhovnom radošću, ispuni se Bogom darovanom mu blagodaću, i otvorivši bogoglagoljiva usta svoja ka dobrosrodiju svome2 i ka časnim črncima i ka blagovernom narodu otačastva svoga, upućujući ih na predležeća dobra, i poučavaše ih prilažući priču o prepodobnom Simeonu, ocu svome, rekavši:
Braćo i oci, i deco, slušajte dobro, i razumejte blagodat javljenu nam Gospodom našim Isusom Hristom i ovim gospodinom našim koji je pristupio ka Gospodu i zavoleo ga, po jevanđelskoj zapovesti rečenoj od samoga Gospoda: Ko ljubi Gospoda svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim samislom svojim i svima čuvstvima svojima, gleda njegove zapovesti3. Da, vaistinu, ovaj prepodobni otac naš tako zavoli Boga i usrdno mu posledova, da nijednoj od svetih zapovesti njegovih ne dade da padne na zemlju, no sve primivši u svoj sveti um i u duševna svoja nedra, i napisavši na svojem srdačnom oltaru, istinito poteče za njegovim svetim zapovestima, sve tvoreći i sve ispunjujući, tako tekući bez slabljenja do svoga kraja, da je hteo odati čast a i konačnoj reči gospodnjoj: ko pretrpi do kraja biće spasen4, kao što ste i mnogi od vas samovidci početka njegova tečenja, i istim svojim očima vidite kraj njegov ukrašen prevelikim čudesima. I za toliko ljubazno mu tečenje, udostoji ga Vladika car nebesni, da je i sretnik bio njegovih svetih, i da sa njima nerazlučno zboruje u beskonačne vekove, još nam i čudesa pokaza kroz njega, da bolnima daje zdravlje, i besove izgoni i posle smrti.
Da, i vi, braćo ljubima i čeda ovoga svetoga učitelja vašega, koji vam je pokazao dobar primer radi vašega spasenja, posledujte pastiru svome dobrim podvigom i čistom verom i preočišćenim dušama i neskvrnim telima i neporočnim umovima i prosvećenim savestima, svugda noseći čistu misao u svojim dušama, svagda spremni ka svakom bogoljublju, čisteći se od svakog greha, a izobilujući u svakom dobrom delu5, držeći zdravu veru, i Boga svega, neba i zemlje, svagda moleći i slaveći i blagodareći, i preuznoseći ga hvalama i pesmama duhovnim, smirujući se sami umovima svojima, pripadajući k njemu i klanjajući mu se svagda bez sumnjanja, i uzdržavajući se svagda od svakoga zla, brzo i čisto i uspešno upravljajući svoj život na savršenje njegovih svetih zapovesti, brinući se, sećajući se reči rečene od Gospoda našega:
Zaista vam kažem, svaki koji veruje u mene, neće umreti u vekove, i na sud neće doći, no će preći od smrti u život6. No još reče: Uskrsnuću vas na život večni, i tela vaša opet ću oživeti, i duše vaše opet će ući u skrovišta srdaca vaših, i bićete opet kao i ono što je prvo bilo, još i mnogo bolje od toga. Jer nije, reče, to smrt umreti telom bez greha i opet oživeti u vreme suda i u strašni dan drugoga dolaska Hristova; no smrt je, reče Gospod, ako ne poslušate reči moje, i ne poverujete onome koji me je poslao7. Zaista vam kažem, u gresima vašim umrećete8, i nikuda nećete preći smrtne pregrade, no ćete na vekove umreti živi telima, imajući žive duše svoje u sebi, i bićete predani večnoj muci, i ovde sami, umorivši se gresima, nećete umreti na vekove, no sa gresima vašima u vekove bez kraja bićete mučeni. A kada, reče, ustanu verne sluge moje, koji su učinili dobra dela verom mojom i poslušanjem moje reči, preći će, reče, od smrti u život i u večno življenje9, i proslaviću ih mojom slavom, i u beskonačne vekove veseliće se sa svima silama nebesnim.
Kao što proslavi i ovoga gospodina našega pre onoga velikoga dana, na izveštenje nam neizmerne milosti njegove prostrte pred nama. Da, i mi se, braćo, požurimo da mu posledujemo, da nas Gospod Bog proslavi sa njime u onaj veliki dan pravednog nagrađivanja, jer njemu pripada svaka slava, i čast i poklanjanje, Ocu i Sinu i svetome Duhu, i sada i uvek.
A praznovaše dvostruki praznik Svetome, i primivši svako duhovno i telesno veselje, i obogativši se nebesnim darovima, i molitvama Prepodobnoga oblivši se mirom dobroga mirisa, i primivši blagoslove od bogonosnoga kir Save, vratiše se svako svojim kućama, slaveći Oca i Sina i svetoga Duha, sada i uvek. Ova dva brata telom i duhom saradnici i blagoslovom svetoga Simeona, oca njihova, još iz rana mnogoljubazni, i jedan drugoga želeći više od zlata i dragocenog kamena: ovaj bogonosac, pustinjsko izraštenje, trebovaše povratka u pustinju, želeći svojih vršnjaka, sa kojima je Bogom vaspitan i njihovim molitvama udostojen velike blagodati i blagoslovom jedinorodnoga Sina božjega, a ovaj, opet, bogoizabrano seme, salrestolnik otačastvu svojemu, imajući neugasimu ljubav ka njegovoj svetinji, i ne mogavši satrpeti njegova razlučenja, ne davaše da se sa njime rastane10.
I dok su oni gako živeli u velikoj ljubavi, i dok se Hristos, ljubitelj njihov, nastanjivao među njima, i Duh sveti počivaše u presvetim dušama njihovim, svi neprijatelji otačastva njihova, vidljivi i nevidljivi, padahu pod njegove noge molitvama i blagosiljanjem njihova prepodobnoga oca11.
A svete crkve utvrđivane prvim mirom i tišinom, slavoslavljahu Boga u svakoj tišini, poučavane od podvigopoložnika, bogonosnog kir Save, i u svemu dobro uspevahu u božastvenim službama i u duhovnim pesmama, slavosloveći nebeskoga dobrotvora, strojitelja sveta. I druge svete crkve zidahu se u velikoj slavi božjoj, zapovešću bogolepnoga kir Save i ljubaznoga brata njegova, koji je carevao na prestolu slave njegove. I sva zemlja otačastva njihova ispuni se blagodaću Hristovom dolaskom svetih bogonosaca od Svete Gore, i blagodat božja blistaše svuda, kudgod je išao sveti Sava. Jer sama istina, Hristos sa Ocem i svetim Duhom, satvoriše svetolepnu obitelj u njemu, upodobivši svetu dušu njegovu Avramovoj kućici na istinito pokojište trisvetoj i životvorećoj Trojici12.
I kada hođaše otkuda doći u manastir ka presvetoj Bogorodici i ka prepodobnom ocu svome svetome Simeonu13, pre toga dolaska dolazaše velika blagodat svetoga Duha i ispunjavaše sav manastir neshvatljivim ugodnim mirisom, i svi koji su u manastiru, udivivši se prečudnom blagodaću, poznavahu dolazak Preosvećenoga još pre njegova viđenja, ne samo jedini manastir, no i gore i humke i polja sva se ispunjavahu božastvenim veseljem, i svekrasna i bogohvalna pesma pevaše se Gospodu na svakom mestu, najčasnija i najviša slavoslovljaše se ne samo u svetim crkvama, no i od svih ljudi malih i velikih zapovešću tih bogoljubaca i poukom prepodobnoga oca kir Save.
Veliko blagoverije rastaše, i množaše se veliki broj hristoljubivih ljudi, i svi cvetahu dobrom verom i bogoljubljem, zavideći jedan drugome podvizavahu se na svako delo božje. I kao što u vreme dolaska gospodnjeg sva zemlja i sva carstva behu puna veselja i radosti, i cvetahu svakim veseljem, i sav rod ljudski imađaše dužinu života i prostranstvo u svemu, takođe u dane svetoga Simeona i ovoga samoga, kada ostavi roditelje svoje i otide u Svetu Goru, Bog beše uzdigao njihovo carstvo svemoćnom silom, hoteći proslaviti ugodnike svoje, i sa njime privesti u carstvo nebesno sabor onih koji ga ljube. I kao što onda, tako i sada sve beše puno obiljem svega i množine roda ljudskoga, radi njega gore i brda i udolja behu ispunjena svakim veseljem i radošću, da bi se videla slava božja, slava onoga koji proslavlja svete svoje različnim čudesima, isceljujući bolne, i izgoneći besove, da bi se proslavljanjem ovih na sve načine narod priveo Bogu, i da bi se pokajanjem vratili istinitom životu, i poznali svoga stvoritelja, te da poverovavši njegovoj reči budu naslednici beskonačnoga života.
A ovaj Prepodobni sve činjaše po volji Oca nebesnoga, što od početka beše video da otac čini, i njemu posledujući svako delo božje u Bogu počinjaše, i Bog mu savršenje davaše; jer Vladika njegov Hristos vinogradom imenova Izrailj, prenoseći ga iz Egipta; a ovaj učenik Vladike svoga ne iz Egipta, no od Svete Gore, izbranja presvete Bogorodice koja blagoslovom nebesnoga Oca začevši i rodivši Gospoda svemu, i Bogom obogativši, nazva se bogoblagodatna, saopštnica jedinosušnoj Trojici, umestivši u svoju utrobu deo božanstva, i imajući svaku volju božju, i ovoga izabra sebi, ranije izabrana Bogom još iz utrobe materine; nije bio prodan od braće u Egipat kao Josif15, no priveden od srpske zemlje u Svetu Goru samim Bogom u izvoljenje presvete Bogorodice, i njezinim molitvama iz nes avši istiniti vinograd, Hrista istinitoga Boga i njegovu prečistu veru, svemu otačastvu svojemu, njome obogati sve one koji veoma ljube Boga a najviše svoje otačastvo, da se ispuni reč Hristova: Jer biće, reče, poslednji prvi, i prvi poslednji15.
Napomene
- U Pećkom rukopisu ovaj se naslov nalazi iza ovoga pasusa, ispred sâme Savine besede.
- Dobrosrodije, odnosi se svakako na brata Stefana ili rodbinu u celini.
- Jevanđelje po Mateju (22, 37).
- Jevanđelje po Mateju (10, 22) i Jevanđelje po Marku (13, 13).
- Poslanica Kološanima (1, 10).
- Jevanđelje po Jovanu (5, 24).
- Jevanđelje po Jovanu (5, 24).
- Jevanđelje po Jovanu (8, 24).
- Jevanđelje po Jovanu (5, 24).
- Tj. Sava, koji je odrastao u Sv. Gori, te stoga izraštenje pustinjsko, želeo je da se vrati u Svetu Goru, a Stefan, saprestolnik Nemanjin, nije to dozvoljavao, što očigledno treba da prikaže Savinu skromnost i želju za asketskim životom. Stefan je bogoizabrano seme jer je od oca-sveca, tj. voljom više sile, odabran da bude nastavljač loze Nemanjića.
- Domentijan se i dalje drži dela Stefana Prvovenčanog Život sv. Simeuna, ali je izostavljao čuda koja se tamo pripisuju Simeunu jer govori o Savi. Stoga samo ovom jednom rečenicom prelazi događaje iz 1214. godine o kojima kod Stefana govori glava 16.
- Avramova kućica, dnosi se na šator u kome je Avram živeo; u njoj je primio Boga u obliku Trojice i ugostio; priča o tome u Prvoj knjizi Mojsijevoj, glava 18.
- Tj. ka Studenici i Nemanjinom grobu u njoj.
- Uporedi pr. 19, glava 11, i pr. 40, glava 3.
- Jevanđelje po Mateju (19, 30) i Jevanđelje po Marku (10, 31).