Poglavlje 24: O poučavanju učenika
Poglavlje 24.1: O poučavanju učenika Preosvećenoga
I učaše svoje učenike dan i noć, govoreći jevanđeljem:
Ja vas rodih, čeda, budite mi podobni, i sa ljubavlju se podvizavajte uspešno, ljubimci moji. Jer svaki koji se podvizava, postaje trezven od svakoga zla; da, i vi držeći sa strahom veru božju, izvršujte pobožno sve njegove zapovesti, ne uzdajući se da ćete što uspeti svojim podvigom, ni svojom silom, no urazumljavani božjom mudrošću i ukrepljavani njegovom silom, i svemoćnom božastvenom ljubavlju, pošto nas je sam presveti Bog predao svome vazljubljenom Sinu, da on sam sve tvori svojom ljubavlju po svojoj volji.
Kao što Otac ljubi njega i on zavoli nas i useli se ljubavlju u naša srca; i nama je dostojno još više ljubiti njega i približiti se ka njemu zakonskom ljubavlju, i posledovanjem njegovih svetih strasti, i poslušanjem njegovih zapovesti, i učenjem njegovih reči, i njegovom svetom molitvom, kao što reče moleći Boga Oca za svoje svete apostole, i potom i za sve koji rečima tih veruju ka njemu, i kako prosi u Oca svetoga da dade svoju ljubav svima nama, govoreći: Oče sveti, hoću da gde sam ja, tu i ovi da budu, da vide slavu moju i ljubav, kojom si me zavoleo pre složenja sveta, da bude i u ovima, kao u nama1, i ostalo.
Stoga nam sam Gospod sve daruje besplatno od Oca, i sam je došao i izmolio nam ljubav, i Duha svetoga poslao, i sam se ljubavlju uselio u sve verne, da već i oni koji žive ne žive sebi, no Gospodu koji živi u njihovim srcima i dušama vernih, i koji vlada njima i čuva ih od svakoga zla i ovoga veka i preidućega. Da, ako hoćemo da ugodimo Bogu, prezrimo ovaj život, i Bog nas za to neće prevideti, no će nas primiti svojom ljubavlju.
Da, čeda moja, poslušajte Gospoda Boga svoga i Spasa Isusa Hrista, Sina božjega, koji zapovedi nama svima, govoreći da mrzimo duše svoje u ovom svetu, govoreći: Da je sačuvate u večnom životu2. Jer ovaj se život svršava, pa koja nam je korist, reče Gospod, ako i sav svet stečemo, a dušu svoju oštetimo ili pogubimo? Ili šta ćemo dati kao zamenu za dušu svoju3, koje nije dostojan ceo svet? Jer i sav ovaj svet leži u zlu, reče Jovan jevanđelist, zato, reče, ne ljubite ovoga sveta, ni što je u ovom svetu, jer sve što je u ovom svetu, pohota je telesna i pohota očiju i gordost života, i nije od Oca no od ovoga je sveta; i sav ovaj svet proći će i pohota njegova, a oni koji tvore volju božju, ostaju u vekove4. Jakov apostol, brat gospodnji, reče: Koji izvoli da bude drug ovome svetu, postaje neprijatelj božji5.
Radi toga mi verni treba da ovaj život smatramo kao ništa, i da ne pogubimo sebe u njemu, i da se ne uznosimo u njemu, niti da trebamo mnoga imanja, niti da imamo veličanja u sebi, niti da se hvalimo budući u pustoši ovoga života, a uz to samrtnoj i pogibeljnoj. Jer niko od nas nema da ostane ovde, no svi mi treba da otidemo odavde.
Da, požurite se, čeda moja i drugovi, da svojim dobrim delima satvorite ugodno pred Gospodom Bogom vašim, i kao što vidite mene, posledujte mi, i idite za mnom, i nas sve neće obličiti krmitelj večnih dobara u beskonačne vekove, Gospod naš Isus Hristos Sin božji, premudrost Oca i sila, sam sve dobro svršujući svojom silom, i bez njega niko ne može satvoriti nikakva dobra. Jer on je nastavnih svakome dobru i dobri učitelj i Bog milostivi. Njega treba da molimo duhovno i samisaono i dobroumno, ne brinući se ni za što drugo, osim za čistu i priležnu molitvu ka njemu, kao što apostol Pavle kaže u zapovesti: Prozbe vaše neka se kazuju Bogu6, to jest u molitvama. I opet isti: Duhom hodite, i pohote telesne ne svršavajte, no ispunjujte se pesmama i pjenijama duhovnim, pojući i preuznoseći srcima vašim Gospodu7.
I podignite se svi da tečete po stazama duhovnih zapovesti, svagda duhom svojim moleći Gospoda Boga svoga. Jer to je prvo i poslednje delo: neprestana i bogougodna moljenja i molitve ka Bogu, brinući se da budete pravedni, gledajući na blagodat koja je na vama, celomudreno i brižljivo živeći u sadašnjem veku, iskupljujući vreme, jer su dani zli. Stoga razumite šta je volja božja, dobra i ugodna i savršena, i predstavite telesa vaša žrtvu živu, slovesno služenje, ne saobrazujući se ovome veku, no saobrazujte se u obnovljenje uma vašega, blagosiljajući Gospoda Boga vašega, i moleći i slaveći i prizivajući ga sve dane života našega, da se udostojite anđelskoga života i reda svetih, i primite večni život u Hristu Isusu Gospodu našem, kome slava i država sa Ocem i svetim Duhom, i sada i uvek i u vekove.
Poglavlje 24.2: O prebivanju Preosvećenoga u domu Spasovu
Preosvećeni, prebivajući u velikoj arhiepiskopiji, bogoglasni i bogomisani krmanoš, upravljajući premudrošću reči crkvu božju presvetlu kao nevestu Hristovu, hoteći je predstaviti nebesnom ženiku i svima pravovernima slatku viđenjem i krasnu božastvenom premudrošću, veštinama razuma svoga postavi je prečudnu, izvajanu s obe strane; u njoj se srca svih vernih ispovediše Ocu nebesnome, i kroz verne se izvesti slava Ocu i Sinu i svetome Duhu, i rođeni u dobroj veri biše obnovljeni banjom ponovnog rođenja i Duhom svetim naznameni8, i svetim krštenjem biše predani Bogu Ocu; u njoj i sam Preosvećeni ne dade prostrana sna očima svojima, ni dremanja obrvama svojima9, sve časove dnevne i noćne uspevajući i preuspevajući u noćnim bdenjima, u božastvenim ispravljenjima, i u učenju sviju pravovernih, u božastvenoj ljubavi, u ugađanju Hristovu, u dobrom običaju, on koji je od mladosti prionuo Gospodu, i koji je obikao da tome jedinome služi prepodobijem i pravdom dan i noć, i koji je prineo žrtvu hvale toga jedinoga i koji želi da sa njime živi u beskonačne vekove.
Sam crkva božja, osnovan voljom božjom na apostolskom i proročanskom zdanju, i ovu od osnova začevši i uz božju pomoć mu savrši je najbolje do kraja, dvostruko utvrđenu postavi je na tvrđi svojoj i rečju i delom, i u njoj objavi svu božastvenu slavu, i njome prosveti sve svoje otačastvo, i u njoj prorasti Bogom nikle izdanke, koje porodi svetim Duhom i osveti Bogom darovanom mu blagodaću i proslavi nebesnom slavom. Jedne nazva bogosvetla svetila, da sijaju bogomisaonu svetlost otačastvu svome, sveosvećene episkope, druge prepodobne bogonosne oce, druge bogorazumne črnce, saopštnike anđelskoga obraza, i nosioce svetih stradanja gospodnjih i sanaslednike života svetih drevnih otaca i dostojnike carstva nebesnoga, druge pravoverne utvrđene do kraja u svetoj veri. I svojim preosvećenjem posla pravdu božju na sve svoje otačastvo, na oce koji su u danima njegova preosvećenja i na sinove sinova njihovih, i do konca veka, da služe Gospodu prepodobijem i pravdom u dane života njihovih i do veka.
Utvrđivaše na tom učenju, kao što piše veliki učitelj apostol Pavle u poslanici, govoreći: Sećajte se da tri godine ne prestadoh učeći vas dan i noć10, tako isto i ovaj preosvećeni saopštnik njegov i savrsnik istinite blagodati, podobeći se tome, ne samo tri godine, no još iz mladosti i do starosti ne prestade učeći svoje otačastvo, svagda, dan i noć, sve upravljajući voljom božjom ka nebesima, svagda žudeći na predležeći poziv, i svakog časa čekajući slatke nagrade Vladike svoga, i svagda milujući uboge, drobeći hleb svoj sirotima i udovicama, krov onima koji nemaju krova, onima koji su na valigla tiho pristanište, ništima bogatitelj, istiniti istrebitelj bezbožnih jeretika, i nasaditelj svake dobre volje, često sabirajući svete i bogopropovedane sabore, i sa tim bogoizabranim svetilnicima, sa episkopima i sa prepodobnim ocima, ponavljajući prečistu veru Hristovu, i poučavajući svakom dobrom zakonu, i kroz njih izveštavajući svoje otačastvo na presvetlo blagočastije, predlažući im sam sobom uzor, i sam ka samim učiteljima zapovedajući im govoraše:
Napomene
- Jevanđelje po Jovanu (17, 24—26).
- Neutvrđen citat.
- Jevanđelje po Mateju (16, 26) i Jevanđelje po Marku (8, 36—37).
- Prva poslanica Jovanova (5, 19 i 15—17).
- Poslanica Jakovljeva (4, 4).
- Poslanica Filibljanima (4, 6).
- Poslanica Efescima (5, 19).
- Tj. kršteni i miropomazani.
- Ne dade prostrana sna očima svojima, ni dremanja obrvama svojima, Psalam (132, 4).
- Dela apostolska (20, 31).