Čin 1, Scena 8. ŽIVKA, ČEDA
ČEDA (pripaljuje cigaretu): Badava, ovako više ne ide!
ŽIVKA: Pa ne ide, ali, pravo da ti kažem, ne bi ti ni ta jedna klasa mnogo pomogla. Ne može jedna klasa da ti isplati dugove.
ČEDA: Što vi meni jednako te dugove natičete na nos? Nisam ih napravio od besa, nego kad čovek uzme ženu bez miraza pa počne kuću kućiti…
ŽIVKA: Nismo te mi terali da je uzmeš. Ti si uvek govorio da je voliš.
ČEDA: A vi ste govorili da ima 12.000 dinara miraza.
ŽIVKA: Pa ima.
ČEDA: Ama gde su? Voleo bih da vidim tih 12.000 dinara.
ŽIVKA: Primićeš ih od osiguravajućeg društva.
ČEDA: Primiću, al’ kad umrete i vi i otac.
ŽIVKA: Pa možeš valjda dotle počekati.
ČEDA: Mogu dotle i umreti.
ŽIVKA: Ne bi baš bila velika šteta.
ČEDA: Pa ne bi za vas, mogli bi još i vi da nasledite i moje osiguranje.