Čin 4, Scena 11: ANKA, PREĐAŠNJI
ANKA (dolazi spolja): Gospođa Nata Stefanović želi…
ŽIVKA: Ko, more?…
ANKA: Gospođa Nata Stefanović, ministarka.
ŽIVKA (popravlja je): Bivša ministarka.
ANKA: Da!…
ŽIVKA: Otkud ona! Ala je potrefila kad će da mi dođe! Pročitala je, kučka, ono u novinama, pa sad došla da omiriše. Ne mogu, ne mogu da je primim, nek ide bestraga!…
VASA: Pa ipak moraš, Živka, red je!
ŽIVKA: Pa vidim i sama da moram, ali,
znaš, sve mi se prevrće u stomaku od muke. Sad
mi došla, bestraga joj glava… Nek uđe!
ANKA (ode).
ŽIVKA (gleda po sobi): Ju, ju, ju, i gde
ću da je primim u ovom vašaru? Skrhala vrat
dabogda i kad joj je palo na pamet da dođe.