Čin 3, Scena 13: DARA, ŽIVKA
DARA (dotrči): Šta je, zaboga?
ŽIVKA: Daro, dete, evo ti se zaklinjem, ubiću ga!
DARA: Koga, zaboga?
ŽIVKA: Onoga tvoga!
DARA: Ali zašto?
ŽIVKA: Zamisli, usudio se da tera sprdnju sa mnom. Ubiću ga, pa neka idem na robiju i neka se piše i pripoveda: otišla je na robiju što je ubila zeta.
DARA: Pa šta je, zaboga, uradio?
ŽIVKA: Došao je da me prosi.
DARA: Kako da vas prosi?
ŽIVKA: Kao provodadžija.
DARA: Bože, majko, šta vam je, šta govorite?
ŽIVKA: To što ti kažem, došao je kao provodadžija, da me prosi.
DARA: Zar kod živog muža?
ŽIVKA: Zamisli!
DARA: Gde se može žena kod živog muža prositi?
ŽIVKA: Ti sad pa opet navijaš na ono. Drugo je ono za tebe.
DARA: A što, ko bajagi, drugo?
ŽIVKA: Zato… Zato što je drugo! Pa i da nije, biće drugo! E, neće taj više biti moj zet pa da mu je kruna na glavi. Živi bili pa videli.
DARA: Opet ti!
ŽIVKA: Opet, dabome, nego valjda da ga gledam i dalje u kući. Uostalom, još danas ćeš ti sama doći k meni i moliti me da te spasem te bitange. ’Ajde videćeš! Ne bila ja koja sam ako me još danas ti sama ne moliš!