Čin 3, Scena 19. ČEDA, RAKA
ČEDA (udari u sladak smeh, zatim ode prozoru i dovikuje mašući rukom): Rako! Rako!…
RAKA; (dolazi spolja): Šta je? O, zete, što si se ti tako obukao?
ČEDA: Kazaću ti, ali da nikome ne kažeš. Evo, daću ti dinar da nikome ne kažeš. Idem kod Anke u sobu. (Daje mu dinar). Nikom, razumeš li? Ja znam da bi ti mama dala i dva dinara samo da joj to kažeš, ali ti budi karakter pa nemoj da joj kažeš. Je l’ nećeš?
RAKA: Pa neću, dabome!
ČEDA: E, dobro. (Ode).