Čin 4, Scena 13: VASA, ČEDA
VASA (najpre uzme iz kutije sa stola cigarete pa napuni svoju tabakeru, a zatim ode desnim vratima): Daro, Daro… Je l’ tu Čeda? Molim te reci mu nek dođe ovamo. Hteo bih da progovorim reč-dve sa njim.
ČEDA (dolazi): Šta je, ujka-Vaso?
VASA: Hteo sam, Čedo, da ti kažem… Čekaj, šta sam ono hteo da ti kažem? Ah, da! Zamisli, saznali smo ko je pisao ono u novinama.
ČEDA: E?
VASA: I šta misliš ko je?
ČEDA: Ko bi to mogao znati?
VASA: Ti!
ČEDA: Ta nije moguće?
VASA: Jeste, ti!
ČEDA: Ko bi to rekao?
VASA: I znaš kako smo saznali?
ČEDA: Baš sam radoznao?
VASA: Saznao Nikaragua i javio nama.
ČEDA: Ama zar se taj Nikaragua još meša u naše porodične stvari?
VASA: Ne meša se, nego napisao i traži satisfakciju.
ČEDA: Pa neka mu da Anka satisfakciju.
VASA: E, taj si mu kolač lepo ispekô, to ti se mora priznati. Ali ovaj drugi kolač što si ga ispekao Živki preko novina, to ti ne valja.
ČEDA: Pregoreo je malo.
VASA: Pregoreo je mnogo a ne malo! I onda, brate, ne valja ti što se služiš falsifikatima.
ČEDA: Kakvim falsifikatima?
VASA: Pa to, na primer, prvo si mene falsifikovao.
ČEDA: Ne znam.
VASA: Znaš, — kako da ne znaš. Predstavio si se čoveku kao da si ti ujka Vasa, a to je, brate, falsifikat, a ja zbog toga mal’ ne pogiboh maločas. Pa onda, ’ajde mene, neka ti je prosto, ali si falsifikovao i Živku.
ČEDA: Da se nisam kome predstavio kao ministarka?
VASA: Nisi, ali si napisao da je odvratna baba, a to je opet falsifikat.
ČEDA: Gle, molim te, e, to nisam znao.
VASA: A znaš li ti, prijatelju, da si time učinio najveći greh koji živi čovek može učiniti? Ubiješ čoveka, — naći ćeš u zakonu ma kakvu olakšavnu okolnost; opljačkaš crkvu, — naći ćeš opet u zakonu kakvu olakšavnu okolnost; upališ susedu kuću, — i za to ćeš naći u zakonu kakvu olakšavnu okolnost; ali — reći javno za jednu dobrodržeću taštu da je odvratna baba, e nema toga zakona na kugli zemaljskoj u kome bi se za taj zločin mogla naći olakšavna okolnost.
ČEDA: To, vidite, nisam znao.
VASA: Nisi dabome, a nisi znao ni to da će cela ta stvar rđavo po tebe da se svrši. Nego deder da ja i ti onako ozbiljno progovorimo.
ČEDA: Znam, znam već, hoćete da me savetujete da napustim ženu.
VASA: Ama kakva žena, molim te, ovde su sad u pitanju mnogo krupnije stvari no što je žena. Ostavi ti ono što sam ti ja govorio pre, ono sam ti govorio po ministarskoj pameti i onda, razume se, morao sam govoriti koješta, ali ovo što hoću sada da razgovaram s tobom, to je po mojoj sopstvenoj pameti.
ČEDA: Da čujemo, dakle?
VASA: Cela ta stvar u novinama, kao što i sam vidiš, otišla je daleko, vrlo daleko. Sam Sima je došao u vrlo nezgodan položaj. I, malo pre nam je telefonirao, stvar će se izneti čak i na ministarskoj sednici, i to još sad, do podne.
ČEDA: To je dobro.
VASA: Pa ja, znaš, nešto mislim — ovo je potpuno po mojoj pameti — kako bi bilo da stvar nekako zagladimo?
ČEDA: Pa zagladite je!
VASA: Ama šta imam ja tu da gladim! Ne mogu ja tu ništa, nego kad bi ti. Kad bi ti, na primer, napisao onako otvoreno: ono što sam pljunuo, pristajem da poližem.
ČEDA: Ko da poliže?
VASA: Pa ti, brate!
ČEDA: A, izvinite!
VASA: Ama de, to se samo tako kaže. Nego evo ovako da,napišeš: sve ono što sam pisao u novinama nije istina.
ČEDA: Pa znam. Ali kad je istina.
VASA: Znam ja da je istina, ali… brate moj, istina se nikad ne govori javno, i istina se nikad ne štampa u novinama. Istina je zgodna za ogovaranje, onako u četiri oka, u porodici, a kud si ti pa video i čuo da se istina javno kaže?
ČEDA: Je li to sve iz vaše pameti?
VASA: Pa iz moje, dabome! I vidiš, nešto se mislim: kad bi ti tako napisao pa ja to odneo Simi pre sednice. Pa oni njemu u ministarskoj sednici: „Šta je ovo, gospodine Simo, u novinama?“ a on njima: „Ništa, izvolite pročitati ovo!“ pa ispovrti tvoje pismo.
ČEDA (ko bajagi ushićen): Ala bi to divno bilo!
VASA: I ja mislim da bi divno bilo. Jer, vidiš, ovako, bez toga, mogu oni njemu reći: „Brate Simo, ti si ceo kabinet obrukao, pa da spaseš ugled kabineta, daj ti, brate Simo, ostavku!“
ČEDA (još ushićeniji): Ala bi to divno bilo!
VASA: Koje?
ČEDA: Pa to!
VASA: Da Sima da ostavku?
ČEDA: Jeste.
VASA (razočarano): Bre, bre, bre! Pa šta ja ovo govorim i zašto tupim zube. Pa ja, bre, mislim da govorim s pametnim čovekom.
ČEDA: Pa tako i ja mislim govoreći s vama, ali, vidite, prevarili smo se obojica.
VASA: Još kako smo se prevarili!