Čin 4, Scena 2: RAKA, ANKA
RAKA (dolazi spolja noseći desetak i nešto više brojeva): Evo, ja jedva našao dvanaest. (Ostavlja na stolicu). A ti Anka?
ANKA: Ja, bogami, dvadeset.
RAKA: Pa dosta!
ANKA: Gospodin Pera iz administrativnog odeljenja je najvredniji, on je kupio dosada trista.
RAKA: E, a ujka Vasa?
ANKA: On je svega osamdeset. A je li, bogati, Rako, znaš li ti zašto gospođa kupuje tako mnogo današnjih novina, i to sve ovaj isti list?
RAKA: Znam, dabome!
ANKA: Zašto?
RAKA: Izgrdili su je u novinama, pa hoće da ih kupi sve, da ne bi svet čitao.
ANKA: Ju, kako smeju jednu ministarku da izgrde?
RAKA: Izgrdili su je za ono.
ANKA: Koje ono?
RAKA: Zbog tebe.
ANKA: Zašto zbog mene?
RAKA: Hoćeš li da pročitam?
ANKA: ’Ajde, molim te!
RAKA (uzme jedan broj, razvije ga i sedne u fotelju): Dodaj mi, bogati, jednu od tih ministarskih cigareta.
ANKA: Jaoj, kako smeš da pušiš?
RAKA (paleći): Ne pušim ja inače, ali znaš, novine se čitaju uvek sa cigaretom. (Čita). „U jednom delu Kine…“ (Prekine i govori). Pazi ti dobro da odnekud ne naiđe majka, proveli bi se lepo i ja i ti!
ANKA: Paziću, čitaj slobodno!
RAKA (čita): „U jednom delu Kine održava se još i danas jedan čudan običaj. Tako, ako se kome prosiocu dopadne udata žena, on je prosi bez obzira na to što ona ima živog muža. Takav se običaj desio ovih dana u kući mandarina Si-po-po. (Govori). Znaš ovaj mandarin Si-po-po, to je moj otac, Sima Popović.
ANKA: Ju!…
RAKA (čita dalje): „U njegovu ženu, jednu odvratnu babu“… (Obzirući se, govori). Ta odvratna baba, to je majka. — Pazi da ne naiđe, inače odosmo u mandarine i ja i ti!
ANKA: Ju, ju, ju, ju!… (Obzire se).
RAKA (čita dalje): „U njegovu ženu, jednu odvratnu babu, zaljubio se Ni-ni-ko.“
ANKA: Ko je to?
RAKA: Ne znam, neki Kinez… dakle… (čita). „zaljubio se Ni-ni-ko, sekretar Ministarstva spoljnih poslova!…
ANKA: A, sad znam ko je. Čitaj, molim te, dalje!
RAKA (čita): „Ta se ljubav među njima izražavala na taj način što je ona njemu izradila klasu, a on njoj pisao ljubavna pisma.“
ANKA: Kažem ja, znam ko je.
RAKA (nastavlja čitanje): „Taj Ni-ni-ko inače je jedan napudrovani praznoglavić, koji se zaljubljuje u svaku mandarinku dok je na vlasti, te mu ove ćurke izrađuju preko svojih muževa klase. On je čak poslao i provodadžiju kući da prosi babu u isto vreme kad je jedan kineski smrdljivac, neki Ka-ra-gua, dolazio da prosi njenu udatu ćerku.“ (Govori). Znaš li ko je to Ka-ra-gua?
ANKA: Ko?
RAKA: Onaj što su ga našli u tvojoj sobi.
ANKA: Pa zašto Ka-ra-gua?
RAKA: Otkud ja znam!
ANKA: Siromah čovek, a baš ništa nije kriv.
RAKA: E, a što je skinuo kaput? Eto, u novinama piše da je skinuo kaput.
ANKA: Zar i to piše? Ju, bože! a, bogami, čovek je sasvim nevino skinuo kaput.
RAKA: Bogami, ja da sam bio u tvojoj sobi, pa da sam skinuo kaput…
ANKA: E, gle, molim te! Pa šta bi onda?
RAKA: Ja bih onda skinuo i pantalone.
ANKA: Ubriši prvo nos, sram te bilo!
RAKA: A znaš li kako tebe zovu u novinama?
ANKA: Zar i mene pominju?
RAKA: Pa dabome.
ANKA: A kako me zovu?
RAKA (traži i nađe): Sobarica A-ki-ka. (Smeje se slatko). A-ki-ka!…
ANKA: Ima li još? Čitaj!
RAKA (čita): „Ali, razume se, ni te prosidbe u Kini ne idu uvek tako glatko. Tako na primer…“