Čin 1, Scena 4: PREĐAŠNJI, RAKA, ANKA
RAKA (gimnazista, ulazi bez knjiga i bez kape, sav podrpan).
ANKA (ulazi za njim i nosi knjige i kapu).
ŽIVKA: Iju, crni sinko, ti si se opet tukao?
RAKA: Nisam!
ANKA: Jeste, jeste, tukao se!
ŽIVKA (tetki): Pogledaj ga, tako ti boga, kakav je, kao da je s vešala pao.
ANKA (postavi knjige na sto): Eto je i ruku raskrvavio.
ŽIVKA: Iju!… (Ščepa mu ruku koju je vezao maramom). Nesrećniče jedan, bitango! (Anki). Donesi vodu da se ispere. (Anka odlazi). Još kaže, nije se tukô!
RAKA (uporno): Nisam!
ŽIVKA: Nego šta si?
RAKA: Pravili smo demonstracije.
ŽIVKA: Kakve demonstracije, bog s tobom?
RAKA: Protiv vlade.
SAVKA: A šta ti imaš sa vladom, pobogu sinko?
RAKA: Nemam ništa, ali sam i ja vikô: dole vlada!
ŽIVKA: Eto ti, eto ti, pa ne crkni sad od muke! Ama šta si ti imao da se mešaš u demonstracije?…
RAKA: Pa nije samo ja, ceo svet. Eno, još se tuku na Terazijama, a vlada je morala da da ostavku, jer je ubijen i jedan radnik i trojica su ranjeni.
ŽIVKA: Ju, ju, ju. Eto kako će i glavu da izgubi jednoga dana!
ANKA (dolazi s lavorom i bokalom): ’Ajde ovamo u kujnu da te umijem.
R AKA: Šta će mi da se umijem?
ŽIVKA: Vuci se tamo, operi tu ruku. Zar ne vidiš da izgledaš kao šinterski šegrt. (Gurne Raku te ovaj ode s Ankom).