Čin 4, Scena 12: NATA, ŽIVKA, VASA
NATA (dolazi): Dobar dan, dobar dan želim, gospa-Živka.
ŽIVKA: Ju, slatka moja gospa-Nato, baš vam hvala što naiđoste malo. Otkad vas nisam videla pa baš kažem: što li mi se to gospođa Nata odbila?
NATA: Nije, bogami, nego, verujte, ne mogu da danem dušom od raznih sednica. Znate, dok sam bila ministarka, sva ženska društva izabrala su me u svoje upravne odbore, pa sad eto teglim… Popeše mi se, bogami, na vrh glave razne sednice, predlozi, rezolucije; već sam i od kuće digla ruke. (Gleda kufer). Gle, gle, gle… kakvo je to pakovanje?
ŽIVKA: A ovo… Znate, moja ćerka se sprema za banju.
NATA: Zar još sad, pa još nije sezona?
ŽIVKA: Šta ću, kad je stegao reumatizam, pa ne može da čeka sezonu.
NATA: A u koju će banju?…
ŽIVKA: U koju…? Pa u Abaciju.
NATA: Tako! A putovaće, razume se, u salon-vagonu? Ja sam uvek putovala u separatnom salon-vagonu, to je tako prijatno.
ŽIVKA: Pa da, da!
NATA: Nego čudi me što će u Abaciji, to nije banja za reumatizam?
120
ŽIVKA: Pa ona će, znate, tamo da se prođe do Abacije, a posle će u Ivanjicu.
NATA: U Ivanjicu?
ŽIVKA: Jeste! Znate, kod same Ivanjice pronađen je jedan nov izvor lekovite vode protiv reumatizma.
NATA: Tako! To nisam znala. (Spazi novine po stolicama). Ju, šta je novina, čitava redakcija!
ŽIVKA: A jest, pretplatili smo se za celu godinu pa nam doneli sve brojeve od početka godine. Je li, Vaso?
VASA: Jeste, od početka ove godine i za celu prošlu godinu.
NATA: Ja ne čitam novine, ne volim, verujte… ne čitam novine, sem kad ima štogod vrlo interesantno.
ŽIVKA: Pa da, da! (Pogleda značajno Vasu). Vaso, telefoniraj ono što sam ti kazala. Reci mu slobodno da mi se ne vrati kući! (Odu).