Čin 3, Scena 23: PISAR, GRAĐANI, ŽANDARMI, PREĐAŠNJI
PISAR (dolazi hitno sa dva žandarma i dva građanina): Po vašem zahtevu, gospođo ministarka, gospodin član me je hitno uputio. Doveo sam i dva građanina.
ŽIVKA: E, vrlo dobro! ’Ajde sad za mnom svi! (Ona napred, za njom Dara, a za ovom svi ostali).
PAUZA
(Zadnja se vrata polako i pažljivo otvaraju i kroz njih proturi Čeda glavu. — On posmatra i osluškuje, i kad čuje larmu, brzo se povlači i zatvara vrata. — Sa leve strane gde su svi otišli cika ženskih glasova i larma. Malo zatim pisar uvodi Ristu, koji je bez kaputa, a za njim dolazi cela gomila, izuzimajući Anke).
ŽIVKA (klone od uzbuđenja u fotelju): Nikaragua, crni Nikaragua, šta ćeš ti tamo?
RISTA (uzbuđen): Ne znam… tako… sudbina valjda.
ŽIVKA: Zar zavukao si se u kuvaričinu sobu, svukao kaput, zaključao vrata, pa to sudbina? A što svuče kaput, ubio te bog da te ubije?
RISTA: Pa, naložena peć.
DARA (majci): Dakle to je taj počasni gospodin koga si mi namenila? E, baš ti hvala, majka.
PISAR (Živki): Treba li, gospođo, da uzmem ovoga gospodina na saslušanje?
ŽIVKA: Ta kakvo saslušanje, saslušao se on na onome, a ne na ovome svetu, dabogda! Ako već treba ko da ga uzme na saslušanje, ja ću to. Govori, šta ćeš tamo?
RISTA: Poslao me ujka Vasa.
ŽIVKA: Ujka Vasa? Dakle on je sve to zamesio? E, Vaso, sad si zbrinuo celu familiju.