Čin 4, Scena 14: PERA KALENIĆ, PREĐAŠNJI
PERA KALENIĆ (dolazi spolja): Dobar dan želim, dobar dan!
VASA: Dobar dan!
KALENIĆ (Čedi): Čast mi je predstaviti se: Pera Kalenić. (Vasi). Je li kod kuće tetka Živka?
ČEDA: A gospodin je…?
VASA: Naš rođak.
KALENIĆ: Najbliži rođak po ženskoj liniji.
ČEDA: Tako, to mi je milo. Ja sam zet tetka-Živkin.
KALENIĆ (rukuje se): Vi? Bože moj, eto, a nismo se ni poznavali. Slušajte, možda je i bolje što tetka Živka nije momentalno ovde, da nas troje, kao muški članovi porodice, održimo jedan uži porodični savet.
ČEDA: Molim, izvolite samo objaviti dnevni red.
KALENIĆ: Na dnevnom je redu, kao što znate, ovaj napad u novinama koji je danas izašao protivu tetka-Živke. (Čedi). Vi ste izvesno čitali?
VASA: Jest, pročitao je on to.
KALENIĆ: Ja sam dakle sastavio jedan odgovor, jer, dozvolite, naša je dužnost, kao članova porodice, da odbranimo tetka-Živku od tako gadnih kleveta.
ČEDA: Razume se!
KALENIĆ: Hoćete li da čujete moj odgovor? (Vadi hartiju iz džepa). Moj odgovor je upućen na adresu onoga magarca koji je napisao to u novinama. (Čedi). Šta mislite, da li da ga nazovem konjem ili magarcem, šta mi savetujete?…
ČEDA: Sasvim svejedno, ne vidim da ima kakve razlike. Samo, jeste li vi mislili o tome da će taj koga budete nazvali konjem ili magarcem vama razbiti nos?
VASA (za sebe): Opet nos!
KALENIĆ: Mislio sam i na to, ali ja se neću na ovo potpisati.
ČEDA: A, tako? E, to je druga stvar.
KALENIĆ: Ja sam, dakle, da vam ne bih čitao sve, u svom napisu vrlo vešto izveo stvar. Rekao sam da je dotični gospodin predstavnik jedne strane države, Nikarague, i da je kao takav došao u posetu radi izvesnih zvaničnih pregovora, recimo radi pregovora za zaključenje trgovinskog ugovora.
ČEDA: Sa gospa-Živkom?
KALENIĆ: Ne, nego s našom državom. Zatim sam rekao da dotična gospođa ministarka, kojoj je on došao, momentano još nema čekaonicu u kući, a kako je toga trenutka bila zauzeta, uputila je dotičnog gospodina u sobaričinu sobu da tamo pričeka, kao u čekaonici.
ČEDA: A što je skinuo kaput?
KALENIĆ: A to što je skinuo kaput, rekao sam da je stoga što je dotična sobica vrlo niska i tesna.
ČEDA: To ste se, vidite, vrlo dobro setili. Meni nikad ne bi tako nešto palo na pamet. To vam je neobično duhovito.
KALENIĆ: Je l’ te?
ČEDA: Baš mi je milo što imam tako duhovitog rođaka. No, ujka-Vaso, sad nemamo šta više da brinemo. Stvar je sasvim u redu. Ako ovo što je gospodin napisao izađe u novinama, stvar će biti potpuno uređena.
VASA: Samo da ne bude dockan?
KALENIĆ: Zašto dockan?
ČEDA: Pa znate, nije nemoguće da će g. Sima još danas dati ostavku.
KALENIĆ (neprijatno iznenađen): Teča Sima?
ČEDA: Da, teča Sima.
KALENIĆ: To nije moguće!
ČEDA: I to zbog onoga u novinama.
VASA: Da, na žalost, zbog onoga u novinama.
KALENIĆ: Ali zašto, molim vas? To ne bi bilo nimalo lepo. I, najzad, ne vidim da je on tu kriv.
ČEDA: Pa nije, al’ vidite, obično se kola krhaju na onome koji nije kriv.
KALENIĆ: Jeste li vi baš sigurni da će on dati ostavku?
ČEDA: Siguran nisam, ali tako se misli, tako se govori.
KALENIĆ: Onda, šta mislite? Zar ne bi bilo bolje da ja pričekam sa ovim odgovorom… da vidimo najpre situaciju, jer, ja bar tako mislim, ako da ostavku i ne bude više ministar, onda prestaje svaka potreba da se brani, zar ne?
ČEDA: Razume se. Isto tako i ja mislim. I ne samo to, nego ako da ostavku i ne bude ministar, onda nema smisla biti u srodstvu sa njim.
KALENIĆ: Pa jest!
ČEDA: Ja, na primer, to ću vam iskreno reći, ako on ne bude više ministar, mislim sasvim da se odrečem srodstva sa gospa-Živkom.
KALENIĆ: A mislite vi odista da će dati ostavku?
ČEDA: Pravo da vam kažem, ja mislim da je dosada već i dao.
KALENIĆ: Pravo da vam kažem, baš ja i nisam tako bliski rod.
VASA: Gle sad. Pa je l reče juče da si najbliži rod?
KALENIĆ: Pa jeste, ne kažem da nisam, ali više po ženskoj liniji, a znate, srodstvo po ženskoj liniji nije nikad dovoljno pouzdano.
VASA: Pa je li reče, pre ćeš da pogineš no što ćeš dopustiti da ti se ospori srodstvo?
KALENIĆ: Da, ja sam se onako figurativno izrazio.
ČEDA: Razume se, to je samo figurativno. Vi to, ujka-Vaso, ne možete da razumete.
VASA: Ne mogu.
ČEDA: Nekad, u staro vreme, rod je rod; danas su se izmenile prilike, pa rod može da bude i figurativni rod.
KALENIĆ: Vi vrlo pravilno shvatate stvari.
VASA: Ja ih, bome, ne shvatam, pa to ti je.
ČEDA: Pa zato i ne vredi više o tome govoriti. Dakle, dragi i figurativni rođače, najbolje je, metnite vi taj rukopis u džep i otidete u čaršiju, ili zađite po kafanama pa se raspitujte o situaciji. Ako teča Sima i bude dao ostavku, vi dođite i pročitajte to tetka-Živki; ako bude dao ostavku, onda ne vredi cela stvar truda.
KALENIĆ: Sasvim, sasvim, kao da mi iz usta vadite reč. Dakle, čim čujem kakva je situacija, ja ću doći…
ČEDA: Ako je potrebno.
KALENIĆ: Pa da, ako je potrebno. Zbogom, gospodine; zbogom, gospodine Vaso. (Ode).