Čin 2, Scena 14: ČEDA, DARA
ČEDA (gleda za njom): Hm!
DARA (dolazi): Gde si, bogati?
ČEDA: Ja? Kod advokata.
DARA: Šta ćeš kod advokata?
ČEDA: Išao sam da ga pitam: postoji li kakav zakon po kome se udate žene mogu udavati?
DARA: To nisi morao ni da pitaš.
ČEDA: Kako da nisam morao? Zar tebi ništa nije saopštila tvoja majka?
DARA: Jeste, pa šta?
ČEDA: I je l’ ti kazala da treba da postaneš gospođa Nikaraguovica?
DARA: Zar ti, bogati, uzimaš tu stvar tako ozbiljno?
ČEDA: Pa kako da je ne uzimam ozbiljno kad će taj Nikaragua doći sutra da te gleda.
DARA: Može on mene gledati koliko hoće, pitanje je hoću li ja njega gledati.
ČEDA: Pa dobro, šta si ti kazala majci kad ti je govorila o udaji?
DARA: Rekla sam joj da sam udata, da imam muža, i da ga ne mislim napuštati.
ČEDA: A šta ćeš da kažeš njemu?
DARA: Kome njemu?
ČEDA: Pa Nikaragui?
DARA: Reći ću mu to isto.
ČEDA: Sasvim! Ona to misli tako, ako je ministarka, pa da izdaje naredbe: da se moj zet razreši od dosadašnje dužnosti zeta i uputi na rad… Đavo bi je znao gde bi me na rad uputila. Ona misli to može tako: da smenjuje zetove i postavlja. E pa, brate, ne ide to tako!
DARA: Ja nikako još ne mogu da verujem da ona to ozbiljno misli.
ČEDA: Ama ozbiljno kad ti kažem. Provodadžija je već svršio sa mladoženjom, sve je uređeno! A znaš li, molim te, ko joj je provodadžija?
DARA: Ne znam!
ČEDA: Zubni lekar, onaj što joj je nameštao zlatan zub. I to tako ona ode kod zubnog lekara, sedne u onu gvozdenu fotelju: „Molim lepo, ja sam došla da mi promenite zub i da mi promenite zeta!“ Hvala lepo! I ako ona počne tako, može još doći zubnom lekaru i reći: Ja sam, znate, došla da mi plombirate zeta.
DARA: Bože, Čedo, šta govoriš koješta!
ČEDA: Ama može, brate, sve je ona kadra! Vidiš da je sasvim izgubila pamet otkako je ministarka.
DARA: Ne može ona ništa kad ja neću.
ČEDA: A ti si sigurna za sebe, je li?
DARA: Sve dotle dok se ne bih uverila da me varaš.
ČEDA: Ja? Otkud ti sad to?
DARA: Majka je kazala da će me uveriti.
ČEDA: Eto, eto, kažem ja da će ona mene još da plombira. Kažem ja tebi, a ti mi ne veruješ.