Čin 3, Scena 6. ŽANDARM, RAKA, PREĐAŠNJI
ŽANDARM (ulazi vodeći za ruku Raku koji mu se otima): Molim pokorno, gospođo ministarka, gospodin član je naredio da dovedem ovoga…
ŽIVKA: Nesrećniče, ti si opet nešto uradio!
ŽANDARM: Molim pokorno, gospođo ministarka, udario je pesnicom po nosu sina engleskog konzula i psovao mu oca, pa gospodin član…
ŽIVKA: Šta kažeš!… Ju, ju, ju, šlag će me strefiti. Anka, Anka, brzo čašu vode.
ANKA (otrči).
ŽIVKA: Razbio mu nos, psovao mu oca… sinu engleskog konzula. Gospod te ubio da te ne ubije. Razbojniče, ti ćeš me ubiti, ti ćeš me živu sahraniti!
ANKA (donosi joj čašu vode).
ŽIVKA (pošto ispije vodu): Da doživim da mi policija dovodi razbojnika u kuću. Ju, ju, ju, ju… Anka, skloni mi ga ispred očiju.
ANKA (priđe i uzima ga od žandarma).
ŽANDARM: Ja mogu ići?
ŽIVKA: Možeš, vojniče, i kaži gospodinu članu: ja ću već… reci mu, sve ću mu kosti porazbijati.
ŽANDARM: Razumem! (Salutira i odlazi).