Čin 1, Scena 2: ANA, PREĐAŠNJI
ANA (mlada lepuškasta devojka, uđe).
RINA (pokazuje na sto): Skupite ovo. Slušajte, Ana, ubuduće nećete stavljati više ove srebrne kašičice. Daćete posrebrene iz malog kredenca.
ANA: Da, znam!
RINA (uzme jednu kašičicu): A posle, kad gospodin ode u kancelariju, uzećete ovu kašičicu i otići ćete… vi znate onu malu juvelirsku radnju preko puta „Kasine“, taj je juvelir radio za mene. Otići ćete dakle i zapitaćete ga, može li ovih dvanaest kašičica pretopiti i izraditi nove.
ANA: Molim! (Dotle je sve skupila na služavnik i ode).