Čin 3, Scena 5: AGNIJA, SPASOJE
AGNIJA: A i s tobom imam da razgovaram, Spasoje.
SPASOJE: O čemu?
AGNIJA: O tome što se napolje govori. Moram ti reći, brine me, brat si mi.
SPASOJE: Šta ti imaš, molim te, moju brigu da brineš?
AGNIJA: Kako da ne? Eto, srela me je juče gospođa Draga Mitrović pa me pita: „Ama zašto je to gospodin Spasoje najedanput odložio venčanje svoje kćeri, kad su sve, sve pozivnice za svadbu štampane. Ima tu nešto!“
SPASOJE: Moja će se ćerka venčati kad je meni volja a ne kad je gospa-Drage volja, a pozivnice je lako i po drugi put štampati.
AGNIJA: I nije to samo gospođa Draga. Jaoj, kada bi ti znao šta se sve govori i zbog te svadbe i zbog mnogo čega drugog.
SPASOJE: Rekao sam ti jedanput za svagda, ne tiče me se šta svet govori.
AGNIJA: Ja sam išla, bogami, i kod gospa-Naste, gledala mi u šolju.
SPASOJE: U kakvu šolju, pobogu ženo?!…
AGNIJA: U šolju od kafe! Slušaj ti što ti ja kažem, ta gospa Nasta gledala je i samim ministrima, i kazala im, kažu, tačno kad će da postanu bivši. Kažem joj, velika nevolja, velika briga. I znaš li šta mi kaže kad je pogledala u šolju?
SPASOJE: Neću da znam, razumeš li, neću da znam, sada ću još i u nekakve šolje da verujem.
AGNIJA: Kako? Ne veruješ u šolju?
SPASOJE: Ne verujem.
AGNIJA: Pa ti onda ne veruješ u boga.
SPASOJE: Ama šta ti mešaš boga sa šoljom od kafe.
AGNIJA: Pa sudbina; bog deli sudbinu a šolja ti samo unapred kaže tu sudbinu.
SPASOJE: Ostavi, molim te, ludorije, nego kad si već došla, učini mi jednu uslugu, za koju ću ti reći hvala. Meni je, vidiš, vrlo potrebno da Vukicu odstranim od kuće bar na jedan sat. Ja imam ovde izvesne susrete koji mogu biti prijatni a mogu biti neprijatni, pa ne bih hteo da je ona tu.
AGNIJA: No, pa to nije teško; povešću je da biramo materiju za venčanu haljinu. Samo da si mi bar javio, pa da sam ponela moju zbirku mustara, ali svejedno, znam ja i napamet šta u kojoj radnji ima.
SPASOJE: Neće to biti tako zgodno. Znaš da sam koliko juče odložio svadbu i kazao Vukici da ne kupuje još venčanu haljinu, pa ne mogu sad tek… Nego ako bi mogli što drugo.
AGNIJA: Znaš šta? Mogla bih joj ponuditi da pođe sa mnom i da sama izabere srebrni servis. Gledala sam u dve-tri radnje servis za dvadeset četiri osobe; to bi’ želela da joj dam kao svadbeni poklon, al’ bolje bi bilo da sama učini izbor.
SPASOJE: E, eto, to je vrlo dobra ideja. Na to će izvesno pristati. (Odlazi levim vratima). Vukice, Vukice, dušo, ’odi ovamo, došla je tetka Agnija. (Vraćajući se). I, molim te, zadržavaj je koliko možeš više.