Čin 3, Scena 20: DRUGI AGENT, PREĐAŠNJI
DRUGI AGENT (Spasoju): Izvinite, ja dolazim službenim poslom.
SPASOJE: K meni?
DRUGI AGENT: Po saznanju, ovoga trenutka nalazi se u vašoj kući jedna osoba za kojom se na sve strane prestonice traga. Sem vas i gospodina (pokazuje na Novakovića) koje lično poznajem, ja molim da se ostala gospoda legitimišu. (Akti). Vaša legitimacija, gospodine?
ANTA (zbunjeno čeprka po džepovima): Ja ovaj… nemam pri sebi…
SPASOJE: To je moj rođak, ja garantujem za njega.
DRUGI AGENT (Ljubomiru Protiću): Gospodin?
LJUBOMIR (već je pripremio knjižicu i daje mu je).
SPASOJE: Gospodin je moj zet, profesor univerziteta.
DRUGI AGENT (vraćajući Protiću knjižicu): Blagodarim! (Obraća se Mariću): Vaša legitimacija? (Opšti tajac sa izvesnim uzbuđenjem).
MARIĆ (jedan trenutak mučne borbe i savlađivanja): Koga vi u stvari tražite?
DRUGI AGENT: Ja tražim bivšeg inženjera Pavla Marića.
MARIĆ (uzbuđen): Vi tražite Pavla Marića?
DRUGI AGENT: Molim vašu legitimaciju!
MARIĆ (ophrvan i slomljen, malodušno i rezignirano vadi iz džepa Švarcov pasoš i predaje): Ja se zovem Adolf Švarc! (Opšti diskretni pogled i izmena pogleda).
SPASOJE (brzo prihvata situaciju): Gospodin Švarc je član uprave preduzeća „Ilirija“ i po poslovima toga društva on putuje danas… a sad već (gleda u sat) prvim vozom, u jedanaest i deset, u Nemačku, i dalje možda. Kao što vidite, pasoš mu je i viziran.
MARIĆ (primajući od agenta pasoš): Da, ja putujem, prvim vozom u jedanaest i deset.
SPASOJE (Mariću): Potrebne instrukcije dobili ste, morali biste požuriti da ne biste propustili voz.
MARIĆ (s prezrenjem): Požuriću, ne brinite, neću propustiti voz. (Pogleda ih još jednom sve redom). Da, požuriću, idem, ja idem! (Ode).