Čin 3, Scena 2: SPASOJE, MILE
MILE (sa kožnom torbom pod pazuhom klanja se i pruža pismo).
SPASOJE (otvarajući pismo): Opet pismo. O, brate, šta su okupila ta pisma od jutros? (Čita potpis). A, ovo je od gospođe Rine!
MILE: Da, gospođa me je uputila k vama.
SPASOJE (pročita pismo): A tako? E milo mi je, izvol’te, izvol’te, sedite, mladiću.
MILE (sedne).
SPASOJE: A, vi ste, kako mi gospođa piše, pisar kod advokata Petrovića.
MILE: Da!
SPASOJE: Tom se advokatu obratio takozvani Pavle Marić, da ga zastupa?
MILE: Da, da povede krivični postupah protivu vas.
SPASOJE (trgne se): Protivu mene? Kako protivu mene? Zašto protiv mene! A vama je stvar, izgleda, bliže poznata?
MILE: Da, ja radim po tom predmetu.
SPASOJE (uznemiren): Šta radite? Kako radite? Recite mi, molim vas, u čemu je stvar. Hoće da digne tužbu, velite? Pa dobro neka digne, ali zašto protivu mene? To mi recite, zašto baš protivu mene?
MILE: Ne samo protivu vas, četiri tužbe.
SPASOJE (nudi mu cigaretu): Kakve četiri tužbe?
MILE: Vas tuži što ste mu lažnim dokazima kod suda prigrabili imanje. Traži povraćaj imanja i podiže krivičnu optužbu protivu vas.
SPASOJE: Gle, molim te! Krivičnu!? A one ostale tri?
MILE: Jednu protivu gospodina Milana Novakovića za preljubu i narušavanje braka.
SPASOJE: To sam već mislio, a treću?
MILE: Treću protiv profesora univerziteta gospodina Ljubomira Protića za krađu rukopisa i objavljivanje istoga pod svojim imenom!
SPASOJE: Ala je taj zapeo! A četvrtu optužbu?
MILE: Protivu nekoga Ante Milosavljevića za krivokletstvo.
SPASOJE: Pa zar ni njega nije preskočio? A vi, ovaj, šta sam ono hteo da kažem, pa je l’ to onako sasvim ozbiljno, tužbe?
MILE: Bogami, moj šef kad je razgledao materijal, uzviknuo je „Poklaću ih kao piliće!“
SPASOJE: Koga će poklati kao piliće?
MILE: Pa vas!
SPASOJE: Šta ima on mene da kolje i zašto, molim vas, baš mene da kolje?
MILE: On to misli onako figuralno.
SPASOJE: Ne volim ja te stvari ni figuralno. Uostalom, kažite vi meni, je l’ on već podneo te tužbe?
MILE: Ne, nije, sad ih radi, pa ću ih onda ja prepisati.
SPASOJE: Vrlo dobro! Vrlo dobro! Vi ćete ih, dakle, prepisivati! A i vi možete onako da otegnete prepisivanje, zar ne? Nama je potrebno da se ta stvar malo otegne.
MILE: Da, ja sam već dao reč gospođi Rini da ću otezati.
SPASOJE: Vrlo dobro! Vrlo dobro! Verujte, mladiću, bićemo vam vrlo blagodarni i gledaćemo na nekakav način da vam se odužimo.
MILE: To bi najbolje učinili, ja sam to već govorio gospođi Rini, kada biste me, recimo, uzeli u službu u vaše društvo „Ilirija“. Vi ćete izvesno imati potrebe za više činovnika?
SPASOJE: Razume se! A vi imate od kvalifikacija?
MILE: Da… kako da vam kažem… imam nedovršenu gimnaziju; imam nedovršenu trgovačku akademiju, imam nedovršenu srednju tehničku školu; imam nedovršeni pravni fakultet…
SPASOJE: Uopšte niste dovršeni. Uostalom, i šta će vam, za vas je najbolja kvalifikacija to što vas poznaje gospođa Rina.
MILE: To je, znate, jedno slučajno poznanstvo.
SPASOJE: Pa da, slučajno, tako sam i mislio. Dakle, ja vam rado obećavam službu, samo, razume se, kad društvo počne rad. To neće biti tako brzo, ali čim počne rad.
MILE: A dotle?
SPASOJE: Dotle? Dotle strpljenje!
MILE: Da, svakojako, samo, znate, ja imam tako skromnu platu kod gospodina advokata, a život je tako skup.
SPASOJE: Ah, da!… Sad razumem. Vi biste izvesno želeli da budete nagrađeni za uslugu koju ćete nam učiniti?
MILE: Bože sačuvaj, to nikako; ja to činim čisto iz pažnje i poštovanja prema gospođi Rini. Druga je stvar kad bi mi ponudili kakav mali zajam, to da, to bih primio bez pogovora, ali nagrada, to bi bila uvreda.
SPASOJE: A koju sumu predstavlja ta uvreda?
MILE: Odnosno taj zajam?
SPASOJE: Pa da, to mislim.
MILE: Ja nikad nemam običaj da tražim više no što mi odista treba. Meni bi momentano trebalo, recimo, pet stotina dinara.
SPASOJE (vadi nevoljno novac iz džepa): Toliko najviše, ne bih vam zasad ni mogao dati više. (Daje mu).
MILE (primajući): Samo, molim vas lepo, to ne treba da zna gospođa Rina.
SPASOJE: Razume se. Ono što znate vi i gospođa Rina, ne treba da znam ja; ono što znamo ja i vi, ne treba da zna gospođa Rina. To se u računici, čini mi se, zove pravilo trojno.
MILE (smeje se): Da, da! Dakle, ja ću vas stalno izveštavati o tome kako se stvar razvija kod advokata. (Polazi).
SPASOJE (prateći ga): I otezati stvar, otezati koliko god možete.
MILE: Sluga sam ponizan! (Ode).