Čin 2, Scena 16: SPASOJE, SOFIJA
SPASOJE (klonuo u fotelju duboko se zamisli).
SOFIJA (dolazi): Jedan gospodin.
SPASOJE (trgne se i obasja mu se lice nadom): Ah, to je on. (Užurbano). Neka uđe, uvedi ga odmah, neka uđe.
SOFIJA (odlazi i propušta gospodina Đurića).