Čin 2, Scena 9: VUKICA, SPASOJE
VUKICA (pošto je ispratila Agniju, klone u fotelju umorna): Uh!
SPASOJE: Pravo kažeš; uh!
VUKICA: Ne mogu da izdržim, pa to ti je.
SPASOJE: Ni meni nije lako, ali šta ćeš…
VUKICA: I da znaš šta ona sve raspituje, ta to je užasno.
SPASOJE: Ja, dušo, očekujem posetu brata gospodina ministrovog. Imamo poverljive razgovore, pa bih te molio, kad naiđe, da nas ostaviš same.
VUKICA: Razume se, ti znaš da ti ja nikad ne dosađujem u takvim prilikama. Uostalom, ja i inače imam da nastavim jedno pismo koje sam još juče počela da pišem. (Polazi, ali u tom trenutku otvaraju se zadnja vrata i nailazi Ljubomir. Vukica se zaustavlja).