Čin 1, Scena 16: ANA, PREĐAŠNJI
ANA (donosi vizit-kartu i predaje Novakoviću).
SVI (prestravljeni): On?
NOVAKOVIĆ: On!
SVI (uznemireni su i gledaju tupo među sobom).
NOVAKOVIĆ (prevrće kartu u ruci i razmišlja. Najzad odluči): Neka uđe.
ANA (ode).
SPASOJE (jedva se odvaži): Za mene ne postoji.
SVI: Ni za nas. (Zauzimaju raznolike stavove. Spasoje prekrsti ruke na trbuh i zagleda se u tavanicu; Rina se sakrije iza leđa Novakovićevih; Protić seo u jednu duboku fotelju, utonuo u njoj i zaklonio oči; Anta uzeo maramu korsem da obriše nos, pa ga zabo u maramu i ne diže ga).