Predigra 3: RINA, PAVLE, PRVI AGENT
RINA (u elegantnoj jutarnjoj haljini): Gospodin je od policije?
PRVI AGENT: Da, gospođo!
RINA: Ne bih imala šta da vam objasnim, kod nas se noćas desila krađa.
PRVI AGENT: Možete li mi reći što bliže?
PAVLE: Reći ću vam ja. Moja žena i ja bili smo sinoć u pozorištu. Kada smo se posle jedanaest vratili, prošli smo kroz ovu sobu — ovde je odmah naša soba za spavanje — i, koliko sam ja video, sve je bilo u redu. Jutros, međutim, zatekao sam ovaj stočić, koji je inače zaključan, otvoren i u njemu sve ispreturano kao što vidite.
PRVI AGENT (prilazi ženskom stočiću za pisanje na kome je jedna fijoka izvučena i predmeti u njoj ispreturani): Inače, ništa drugo; samo to?
RINA: Da, samo to!
PRVI AGENT: Dozvolite, ko je prvi opazio?
PAVLE: Ja se najranije budim u kući, posao mi je takav, izlazim rano na građevinu; dakle, prošao sam ovuda i slučajno mi je palo u oči. Probudio sam odmah ženu i ona je telefonirala za policiju.
PRVI AGENT (razgleda stočić): Fijoka je očigledno nasilno otvorena. Znate li mi reći šta je ukraćeno?
PAVLE: To je stočić moje žene, ona će to znati.
RINA: Ja ovde držim moj mali nakit i sitnice; obične toaletne sitnice. Imam uvek tu i po dve-tri stotine dinara svoga ručnog novca i sve je tu, čak i novac je tu. Razbijena je samo ova mala kaseta, koja je inače zaključana i u kojoj ja držim svoja pisma. Iz nje je, vidi se, ukraden jedan deo pisama.
PRVI AGENT: Znači, dakle, da nije koristoljublje posredi. Utoliko pre ne bih mogao reći da je provalnik došao spolja. Imate li mlađe u kući?
RINA: Imamo devojku, ali u nju ne sumnjam; to je jedna čestita starica, već toliko godina kod nas.
PRVI AGENT (domišlja se): Možete li mi reći, jesu li samo izvesna i naročita pisma ukrađena, ili je…?
RINA (zbunjena): Bože moj… ja ne znam… za mene su sva podjednako važna: ima među njima devojačkih, intimnih…
PRVI AGENT (pošto je malo razmislio, posmatrajući i jedno i drugo): Ako je po volji, ja mogu povesti zvaničnu istragu, ali, ako dozvolite, mislim da je bolje ne davati stvari širi značaj no što je ima.
PAVLE I RINA (ćute).
PRVI AGENT: Sve što se može konstatovati, to je da ovo obijanje nije iz koristoljublja i da provalnik nije došao spolja; on je u kući. Ja mislim da u dalje konstatacije ne treba ni ulaziti. Ja vas molim da me oslobodite. Gospođo, gospodine! (Ode).