Čin 3, Scena 10: SPASOJE, AGNIJA, VUKICA
AGNIJA (ispraćajući pogledom Švarca): Otmen neki čovek!
SPASOJE: Nije otmen! Ženjen je!
AGNIJA: A, tako!
SPASOJE: Šta sam ono hteo reći? (Vukici). Da, nemoj ti zbog mene da žuriš. Razgledaj dobro te servize, jer, znaš, to su stvari koje se jedanput za ceo život kupuju.
AGNIJA: I ja joj to kažem! ’Ajdemo, Vukice.
VUKICA (poljubi oca u obraz i ode sa Agnijom).