Čin 3, Scena 1: SPASOJE, SOFIJA
SPASOJE (stoji kraj stola i otvara poštu).
SOFIJA (donosi jedno pismo).
SPASOJE (uzimajući ga): Od koga?
SOFIJA: Ne znam, doneo jedan dečko.
SPASOJE (otvara pismo, čita u sebi i mršti se. Čita ponovo i gunđa): Dabome! Znao sam ja to! Dabome da sam znao! (Sofiji). Je li tu taj dečko?
SOFIJA: Jeste, čeka odgovor.
SPASOJE: Pa da, čeka odgovor; razume se da čeka odgovor, a to znači da ja treba da odgovorim, je li?
SOFIJA: Ja ne znam, gospodine.
SPASOJE: Pa ko će drugi, nego ja? Moram odgovoriti; mogu se ja buniti koliko hoću, al’ moram odgovoriti. (Vadi iz portmonea i odbrojava pet stotinarki, pa ih stavlja u jedan koverat koji lepi). Na, daj mu odgovor kad već moram odgovoriti.
SOFIJA (primi pismo i odlazi, ali na vratima zastaje): Jedan gospodin!
SPASOJE: Koji je to?
SOFIJA: Ne znam, ne poznajem.
SPASOJE: Neka uđe!
SOFIJA (povlači se i propušta Mila).