Čin 2, Scena 19: ANTA, PREĐAŠNJI
ANTA (upadne zadihan): Dobar dan! Gospođe, gospodo, važno saopštenje. Pati li ko od vas od srca? (Odleti zadnjim vratima, Sofiji). Pet čaša vode! Stvar je, gospodo, prijatna, ali moram iz obazrivosti početi izdaleka…
SPASOJE: Hoćete valjda da nam saopštite da je dobijena koncesija za „Iliriju“?
ANTA (razočaran): Dakle znate? (Ode zadnjim vratima). Sofija, nije potrebna voda!
SPASOJE: Da, gospođe i gospodo, milioni su dobijeni, to jest, koncesija je dobijena. ’Odite, ’odite svi na moje grudi…
ANTA (pritrči mu u zagrljaj).
SPASOJE (gurne Antu): Ama ne vi; akcionari, ovamo na moje grudi, braćo i sestre, akcionari. (Zagrli sve ukoliko može i kliče). „Ilirija“! „Ilirija“!
ZAVESA