Čin 3, Scena 6: VUKICA, PREĐAŠNJI
VUKICA: Gle, vi tetka, otkud vi tako iznenada?
AGNIJA (ljubeći se s njom): Poslom, dušo, i to vrlo važnim poslom. Došla sam da pođemo zajedno.
VUKICA: Da pođemo? A kuda?
AGNIJA: Da mi pomogneš, dušo, da ti izaberem svadbeni dar.
SPASOJE (Vukici): Pa trebalo bi da pomogneš tetki u izboru.
AGNIJA: Reći ću ti u čemu je stvar! Ja sam, vidiš, želela da ti kupim spavaću sobu, ali Spasoje je tome bio protivan. Veli, on je naručio kompletan nameštaj.
SPASOJE: Razume se!
AGNIJA: A ja sam želela da ti darujem spavaću sobu po mome ukusu.
VUKICA: To bi izvesno bilo nešto neobično.
AGNIJA: Ja sam uvek sebi zamišljala bračnu sobu otvoreno plave boje. Tom bojom bi se morali obojiti i zidovi, naročito plafon. I zamisli, sad, u takvoj sobi bračnu postelju otvoreno plave boje, plav pokrivač i nebesno plave lopte na lusteru. Oh, bože, kako bi to bilo lepo; bračni par bi imao utisak da se nalazi na nebu. Ja sam sebi uvek takav nameštaj zamišljala.
VUKICA: Šteta, odista, što niste imali prilike.
AGNIJA (iskreno uzdahne): Dabome da je šteta! Dakle, pošto je Spasoje bio protivan, to sam se ja rešila za srebro za dvadeset i četiri osobe. Čisto, teško srebro!
SPASOJE: To može da bude lepa stvar.
VUKICA: Pa zašto sam vam ja potrebna?
AGNIJA: Našla sam tri garniture u tri razne juvelirske radnje, pa ne znam za koju da se rešim. Volela bi’ ti to sama da odlučiš.
SPASOJE: Odista, Vukice, kad će to već tebi pripasti, bolje je neka je po tvome ukusu.
AGNIJA: Za mene ne igra ulogu manja ili veća razlika u ceni; za mene je glavno da se tebi dopada ono što ću ti dati.
SPASOJE: Pa pođi, Vukice.
AGNIJA: Svakojako! Ja ne bih želela da bez tebe uzimam.
VUKICA: Kad bi to moglo drugi put, danas me tako boli glava.
SPASOJE: A ko ti garantuje da te i drugi put neće boleti glava?
AGNIJA: I, veruj, kad iziđeš na vazduh, proći će te.
VUKICA (jedva se reši): Dobro najzad. Samo da se spremim. (Ode u svoju sobu).
AGNIJA: Evo, i ja ću ti pomoći. (Ode za Vukicom).