Čin 1, Scena 6: IVKOVIĆ, PREĐAŠNJI
IVKOVIĆ (pošto je kucao): Izvinite!
DANICA (hitno ustaje).
JEVREM: A ti si, gospodine Ivkoviću? Izvoli!
IVKOVIĆ (Danici): Hteo sam da se izvinim! Vas opet uznemiravaju moji klijenti?
DANICA: Da. Malopre je bio jedan koji se, siromah, žali da ga gonite kao vuka!
IVKOVIĆ: He, šta ćete! Takav je naš posao. Ali neće vas više uznemiravati. (Vadi iz džepa jednu tablicu na kojoj piše „Advokat“ ). Čim ste me opomenuli, gazda-Jevreme, ja sam naručio, ali, eto, tek sad stiglo!
JEVREM: E, baš dobro! Prikucaj ti to lepo na tvoja vrata, da te lakše nađu tvoje mušterije!
IVKOVIĆ: Hvala bogu te je stiglo. Neću biti ovde dva-tri dana, pa bi vas još više uznemiravali.
DANICA: Nećete biti ovde?
IVKOVIĆ: Da, moram malo do Beograda, zbog izbora. Na dan-dva samo.
JEVREM (trgne se): Zbog izbora, je l’?… Aha, aha! Dakle, misliš zbog izbora u Beograd. Hm! hm! (Maše za leđima ruhom Danici da se ukloni iz sobe).
IVKOVIĆ: Moraću!
JEVREM: Pa jeste! (Maše energičnije Danici, koja ga prvi put nije dovoljno razumela).
DANICA (pošto ga je razumela): Izvinite, ja moram majci; zvala me još malopre, a ja se zadržala. Klanjam se! (Odlazi).
IVKOVIĆ: Do viđenja, gospođice!