Čin 3, Scena 7: PREĐAŠNJI, bez MLADENA
JEVREM (Pavki): Jesi li čula sad tvojim rođenim ušima?
PAVKA: Čula!
SPIRINICA: Iju, rođena ćerka pa da glasa protivu oca. To da sam pročitala u novinama pa ne bih verovala!
SPIRA: Eto, takve ste vi ženske, uvek volite za drugoga da glasate.
JEVREM: Zato sam ja, vidiš, i raskinuo.
SPIRINICA: Šta si raskinuo?
SPIRA: Ama ne prekidaj čoveka!
SPIRINICA: Ta pusti me da ga pitam.
SPIRA: Eto Pavke tu, pa neka ga ona pita!
PAVKA: Šta si raskinuo, Jevreme?
JEVREM: I kvartir i proševinu!
PAVKA: Kako raskinuo?
JEVREM: Tako. Kazao sam mu otvoreno: ti nemaš više nikakvih veza s mojim kvartirom, i otkazujem ti od danas pa za petnaest dana i moju ćerku.
PAVKA: Kako za petnaest dana?
JEVREM: Kvartir, a ćerku odmah!
PAVKA: Pobogu, čoveče!
JEVREM: Neka sad ide pa neka glasa za njega!
PAVKA: Jesi li dobro razmislio, Jevreme? Dućan nam propade, proševinu rasturi…
JEVREM: A poslanički mandat dobih!
PAVKA: A dete?
JEVREM: Koje dete? Je l’ ono što podgovara glasače?
PAVKA: Plakaće, gruvaće se, čupaće kose…
JEVREM: Kaži joj povešćemo je u Beograd, i ovaj… šta znaš… ćerka narodnog poslanika… podnesem interpelaciju… ministar se uplaši…
SPIRINICA: I počne da se uvija oko tebe.
SPIRA: Ama ne prekidaj čoveka!
SPIRINICA: Ostavi me da kažem, zaboga!
SPIRA: Ne moraš ti da kažeš, neka kaže Jevrem!
JEVREM: Pa to sam hteo da kažem. Kao narodni poslanik imam pravo da dobijem neku koncesiju, recimo da sečem šumu ili da gradim novi železnički krak, ili tako nešto… A ja neću, recimo, koncesiju, a hoću zeta. Eto ti!
SPIRINICA: I onda, dabome, vlada ti nađe zeta.
SPIRA: Ama ne nađe vlada! Gde je vlada još tražila zetove narodnim poslanicima?
SPIRINICA: Pa ne nađe, nego onako… provodadžira.
PAVKA: Pa veliš, tako da joj kažem?
JEVREM: Tako dabome! (Uzima šešir i hoće da iziđe).
PAVKA: A kuda ćeš sad?
JEVREM: Vidiš da nema ko da mi odnese ovu depešu, moram sam. A i da prođem malo, da čujem i da vidim šta je napolju.