Čin 1, Scena 18: JEVREM, DANICA
JEVREM (pošto ga je ispratio, vraća se zamišljeno).
DANICA (ulazi spolja): Ode gospodin Sreta?
JEVREM (trgne se iz misli): Gde si bila dosad?
DANICA: Pa tamo, u hodniku.
JEVREM: Je l’ se nije čulo tamo šta smo razgovarali ja i gospodin Sreta?
DANICA: Nije. Razgovarala sam sve vreme sa gospodinom Ivkovićem, pa ne bih ni mogla da čujem i da sam htela.
JEVREM: S njim razgovarala? A šta on onako kaže?… O čemu ste razgovarali?
DANICA: O vrlo važnim stvarima.
JEVREM: O važnim stvarima? Zar on s tobom razgovara o važnim stvarima?
DANICA: Pa onako… kaže ide u Beograd… Hoće da se kandiduje za narodnog poslanika… kaže…
JEVREM (pretrne): Šta kaže?
DANICA: Pa to, hoće da ide u Beograd…
JEVREM: Ama nije to nego ono drugo?
DANICA: Koje drugo?
JEVREM: Ono drugo što ti je kazao?
DANICA: Pa to… kaže, hoće da se kandiduje za narodnog poslanika.
JEVREM: Koj’ da se kandiduje za narodnog poslanika?
DANICA: Pa on, gospodin Ivković. Kaže teraju ga prijatelji, on nije hteo, ali ga teraju prijatelji i oni iz Beograda…
JEVREM: A načelnik?
DANICA: Pa on kaže, njega će da kandiduje opozicija.
JEVREM: Aha! Opozicija! Dakle tako, opozicija? A čemu opozicija, zašto opozicija, kome opozicija? A? E, to ćemo da vidimo! Idi, idi mu kaži: e, to ćemo da vidimo! Upravo, idi mu kaži da on… Čekaj! Idi mu kaži da je… Čekaj!… Idi do đavola, i nemoj nikom ništa da kažeš. (Danica ga gleda začuđeno i iznenađeno, i odlazi desno. Jevrem uzbuđeno hoda i govori nešto sam sebi, mlatarajući rukama).