Čin 1, Scena 16: PAVKA, PREĐAŠNJI
PAVKA (izlazi iz sobe): Jevreme… da te pripitam.
JEVREM: Nemoj molim te da me pitaš, jer nisam ni za kakvo pitanje!
PAVKA: Žena izišla s farbom na sredu.
JEVREM: Ama koj’ izišao s farbom na sredu?
PAVKA: Pa, gospa Marina.
JEVREM: O, gospode, otkud joj sad palo na pamet da iziđe sa farbom na sredu? Zar ne vidiš da sam u najvećoj brizi?
PAVKA: Treba da joj odgovorim!
JEVREM: Molim te, Pavka, idi tamo u sobu, pa izići i ti s farbom na sredu!
SRETA: Sasvim, svaku stvar treba postaviti na svoje mesto.
PAVKA: Ama, čoveče božji, pa šta da kažem ženi?
JEVREM (rasejano): Zar ja znam… eto… na primer… na primer… ako je ona bacila kralja, onda ti baci keca… (Zbuni se). Nije to… već svaku stvar postavi na svoje mesto, pa eto ti!
PAVKA (krsti se): Čoveče božji, govoriš kao da nije reč o tvome detetu.
JEVREM: Ama jeste, ali ne volim kad te detinjaste stvari padnu tako… kad čovek ima drugih briga.
PAVKA: Bar da znam šta da kažem ženi?
JEVREM: Otkud ja znam šta da joj kažeš? Naposletku reci joj neka se strpi dok ne prođu izbori…
PAVKA (zgrane se): Šta je tebi, pobogu, čoveče! Ja vidim već da si ti digo ruke, nego ću ja da kidam — pa kako bog da!
JEVREM: Pa dobro, kidaj, a ja… ja ću već promisliti o tome.
PAVKA: Promišljaj ti, ako, ako; a ja već znam šta ću! (Ode).