Čin 2, Scena 23: PAVKA, PREĐAŠNJI
PAVKA (uletela je sva zajapurena): Jevreme!
JEVREM (maše joj rukom da ćuti i nastavlja): Hoćemo li, braćo, vladu koja je narod upropastila i dalje da pomažemo? Ne, nećemo…
SVI: Nećemo!
SRETA (uzvrdao se ne zna šta će: čas trči Jevremu i govori mu, čas građanima, i objašnjava im nešto).
PAVKA (očajno): Jevreme, dućan je pokraden!
JEVREM: Neka je pokraden!
SRETA: Slušaj, gazda-Jevreme…
JEVREM (maše mu rukom da ćuti): I zato, braćo, ja s vama zajedno uzvikujem — dole vlada!
SVI: Dole vlada!
DANICA (unela je poslužavnik sa rakijom i stala u stranu očekujući kraj govora, te da posluži).
MARINA (izišla je za njom i stala na prag od sobe).
SRETA (se objašnjava živo sa Jevremom koji ga ne razume).
IVKOVIĆ (našao vrata od svoje sobe otvorena, upada ljutito držeći jedan od onih crvenih plakata u ruci): Gospodine taste, ovo je kleveta koja se krvlju plaća. Vi i vaši ljudi ovo rasturate!
DANICA (vrisne i ispusti služavnik).
PAVKA (očajno): Jevreme, dućan!
SRETA: Gazda-Jevreme, popravljaj situaciju!
JEVREM (zbunjeno i tupo posmatra sve redom; on nikog ne čuje i nikog ne razume, i najzad očajno uzvikne): Dole vlada!
SVI: Dole!
SRETA (publici): E, sad je postavljena svaka stvar na svoje mesto!
ZAVESA