Čin 3, Scena 2: SPIRA, SPIRINICA, PREĐAŠNJI
SPIRINICA (ulazi u Jevremovu polovinu sobe): Dobar dan, zete! A mi baš pošli na glasanje pa velimo da svratimo.
SPIRA (za njom): Ama nismo pošli mi na glasanje, nego pošao ja…
SPIRINICA: Eno ga opet! E ovaj će me čovek i u grob oterati, a neće mi dati bar jednu reč da progovorim za života. Pa ne kažem ja…
SPIRA: Ama kako ne kažeš kad si kazala!
SPIRINICA: Nisam kazala, no velim samo, mi pošli…
SPIRA: E, pa to, to si kazala.
SPIRINICA: Ta pusti me, čoveče, da kažem; ne zapušavaj mi živoj usta!
JEVREM: O, gospode bože, dokle ćete vas dvoje? Pa zar ti još nisi glasao?
SPIRA: Nisam! Reko’, imam vremena!
JEVREM: Pa da vidiš i nema. Sad će još malo pa da zatvore kapije.
SPIRA: Sad ću ja. Samo da se pozdravim sa Pavkom. (Ženi). Kažem ja tebi da požurimo. (Polazi u Pavkinu sobu).
SPIRINICA (ode za njim): Ti meni kazao? A od jutros ti govorim…
SPIRA: Kazao sam ti: ’ajde brže, a ti?
SPIRINICA: Eto, sad će da ispadne da sam ja kriva… (Oni ove poslednje rečenice već govore za kulisama).