Čin 2, Scena 20: MLADEN, PREĐAŠNJI
MLADEN (upadne i razdere se): Idu!
JEVREM (prestravljen): Ko, brate? Govori, ko?
MLADEN: Evo ih ozgo, tek što nisu došli!
JEVREM: Ama što urlaš, pobogu brate! Ko ide? (Ščepa ga i drmusa). Govori, ko ide?
MLADEN: Narod, deputacija. Dotrčao jedan kelner iz kafane pa kaže: Poslao me gospodin Sekulić da kažem gazda-Jevremu da idu.
JEVREM (zbuni se još više): Dabome da idu, razume se, idu. Možda su već vrlo blizu, a ja još ne znam ni kako da počnem. (Uzmuva se, zbuni se, turi ruku u džep i nađe ono zvonce. Zazvoni, pa se trgne i baci ga na zemlju kao da se opekao). Koješta, otkud sad opet ovo zvonce, i šta će mi to zvonce? (Krsti se). Gospode bože, na šta će ovo izaći! (Spazi Mladena i izdere se). Ama šta si mi tu stao kao… Bleneš samo! Idi, idi napolje pa da mi javiš kad ih vidiš na uglu! (Mladen ode. Danici). Pa i ti brate, idi pa spremi za posluženje!
DANICA: Hoću li rakiju?
JEVREM: Jeste, rakiju! (Danica ode).